Val

Život je ovaj
Beskrajni
Val.

Mreška se
Propinje
Do nebesa
Penje.

O stijene se
Tamne
Razbija
U mahnitom
Bijesu.

Pa osekom
Kao pred porazom
Povlači. 

Sve u jednom plesu.

A ja sam u njemu
Tek kap
Od suza, nade
I soli.

O stijene srljam
Svakog trena
Ne mareć’
Za
Boli.

Sanjala sam te
Sinoć.

Bio si plaha
Grlica
Na oknu
Prozora. 
Dah toplog
Lipanjskog vjetra
Zapleten u mojoj kosi.

Voljela sam te
Silno
U tom snu.
Stiskala ti bijela
Krila u svojim
Njedrima
I plakala od
Ljubavi.

Jer jutra me dočekuju
Prazna poput
Bezdana.

I sada znam da ljubav
Ne boli nikada.
Bole rastanci, sjećanja
I usamljenost.

Zbog njih i živeći
Umiremo.

Ne boli ljubav
Tajna veza

U danu što
Miriši na ljeto
Srela sam
Njega.

Na vrelini
Gradskog betona
Nosio je zimske
Mrazeve
U kutu oka.

Razgovarali smo
Dugo
Bez riječi
I shvatili.

Ljeta ne opstaju
Bez zimskih
Oluja.
Treba im ponekad
Ta studen
Da nauče cijeniti
Sunce.

“… biti bogat znači biti sretan, raditi ono što voliš i ne željeti ništa više od toga…”

(“Titani”, Leila Meacham)

Roman “Titani”, američke spisateljice Leile Meacham, izašao u izdanju KDS biblioteke izdavačke kuće Znanje, istodobno je i epska i dirljiva ljubavno – povijesna saga koja čitatelja vodi u Texas na početku 20. stoljeća, u doba kada je naftni “boom” mijenjao tijek povijesti postavši prekretnicom gospodarskih promjena.

No, još se jedna priča pokrenula u vihoru promjena američkog Juga – jednako dramatična i sudbonosna.

Millicent Holloway nakon devet je sati iscrpljujućeg poroda rodila blizance, no, potpuno lišena majčinskih osjećaja, prije nego uopće pomisli vidjeti novorođenčad, zahtijeva biti očešljana i umivena. Štoviše, niti ne želi oboje djece, pa suprugu Leonu iznosi okrutan zahtjev.

“Samo jedno, rekla je otvarajući oči.  Donesi mi samo jedno. Ne mogu podnijeti dvoje. Ti izaberi. Neka primalja uzme drugo i dade ga onom svom liječniku dobrotvoru. On će djetetu naći dobar dom….. Učini što kažem ili ću ih oboje utopiti.”

Leon Holloway, iako očajan, posluša suprugu te odlazi primalji, gđi. Mahoney, pa joj, nesposoban sam donijeti odluku o izboru samo jednog djeteta, naređuje: “…zamijenite im mjesta ili ih ostavite gdje jesu. Pokazat ću na jedno, koje ćete onda uzeti.”

Okrenutih leđa, Holloway prstom pokazuje na jedno dijete te trenutak kasnije malenog dječaka nosi njegovoj majci, dok djevojčica ostaje u naručju gospođe Mahoney.

Početak je to ove epske priče o blizancima odvojenima po rođenju te njihovom dugom, trnovitom putovanju ka otkriću sudbine koja im je zapisana.

Hollowayeva kći – djevojčica po imenu Samantha Gordon, po rođenju je dana bračnom paru Nealu i Estelle Gordon, vlasnicima stočnog ranča Las Tres Lomas. Neal Gordon je bogat čovjek sa težnjom biti još bogatiji i moćniji – postati Titan, kako u jednom razgovoru pokušava objasniti Samanthi.

“Što je to titan?, pitala je oca desetogodišnja Samantha kada joj je za rođendan darovao knjigu o grčkoj mitologiji….

– Oni su bili bogovi koji su nekoć vladali univerzumom, odgovorio je Neal… Danas ta riječ označava ljude velike važnosti i moći.

– A ti želiš biti Titan?

– Ako Bog da, rekao je Neal.”

Kao nasljednica prekrasnog ranča i uspješnog posla svojih roditelja, Samantha uživa u takvom životu, bez spoznaje kako joj Neal i Estelle nisu biološki roditelji. Odrastajući sa Sloanom Singletonom, vlasnikom susjednog Trostruko S. ranča, punih je dvadeset godina svog djetinjstva i mladenaštva zaneseno zaljubljena u tog mladića, “visokog, vitkog, uspravnog kao strijela Komanča, smeđe puti poput riječnog kamena…”   Njezine snove o njihovom vjenčanju uznemirava često Sloanovo druženje sa Anne Rutherford, kćeri vlasnika lokalne banke.

S druge strane, dječak, Nathan Holloway, ostao je sa biološkim roditeljima – Leonom i Millicent, radeći na obiteljskoj farmi u sjevernom Texasu. Farma pripada njegovoj uvijek hladnoj i suzdržanoj majci, dok je u svojoj dvadesetoj godini Nathan vrijedan, inteligentan mladić čiji snovi o budućnosti ne prelaze granice obiteljske farme. No, jednoga dana, tajanstveni posjetitelj promijenit će Nathanov život zauvijek.

Kotač sudbine je pokrenut te će se putevi Samanthe i Nathana ispreplesti na mnogo mjesta, a svako od njih stvoriti poseban odnos koji osjeća da je vezan na jedan drugačiji, dublji način.

Njihovo će prijateljstvo uzrokovati mnogo previranja u obje obitelji, a Leila Meacham će vas u neizvjesnosti držati do posljednje stranice.

Meacham poznaje Texas, način na koji diše i osjeća, poznaje njegove stanovnike, njihove vrline i slabosti. Upravo stoga, “Titani” savršenom lakoćom postaju knjigom koja vas neće pustiti na miru do samoga kraja. U osvit naftnoga “booma” i nekih novih Titana na obzorju, Meacham pripovijeda priču o obiteljskim tajnama, ljubavi, snovima i krivim izborima.

Životi se međusobno prožimaju i sve postaje moguće.

Knjiga vrijedna čitanja i savršeno štivo za predstojeće dugo toplo ljeto.

Recenzija: TITANI, Leila Meacham
Osvrt: U AFGANISTAN BOG DOLAZI JOŠ SAMO PLAKATI, PRIČA SHIRIN – GOL, Siba Shakib

“Dječak- kukac gleda raskriveno lice Shirin-Gol i priča. Djevojka je pala u bunar. Pokraj bunara prolazi mladić, vidi ju, skače za njom i spašava djevojku. Djevojka zahvaljuje i pita zašto je to učinio.

– Jer moj život ne bi vrijedio ništa da sam te gledao kako umireš, odgovorio je. Ne postoji razlika između tebe i mene. Svi smo mi Božja stvorenja. Svaki put kad jedan od nas umre, s njim umire i djelić nas samih…”


(Siba Shakib – U Afganistan Bog dolazi još samo plakati, Priča Shirin-Gol)

Knjigu „U Afganistan Bog dolazi još samo plakati, Priča Shirin-Gol” (Naklada Fran, 2002.), iranske snimateljice dokumentarnih filmova, spisateljice i političke aktivistice Sibe Shakib, prvi sam put pročitala 2003. godine i otada nije napuštala moj život. Uvijek mi je bila “tu negdje” pri ruci i oku, pa sam je listala, čitala i upijala svaki put kada bih se htjela podsjetiti koliko toga uzimamo zdravo za gotovo, koliko zaboravljamo cijeniti sitnice koje čine naše živote, donose smijeh, tugu, utjehu. 

Ovoga sam je poslijepodneva ponovo odlučila pročitati i podijeliti s vama što je to u ovoj knjizi što svakom koji je čita slomi srce na najsitnije komadiće, ali opet svaku od tih krhotina na kraju obasja nadom.

Priča je to o afganistanskim ženama koje se ne rađaju slobodne, ne žive slobodne i umiru kao robinje. Robinje života određenog unaprijed, stotinama godina starom afganistanskom tradicijom. Žudeći za životom bez prisila, progonstva i suza, žive i umiru neprimijećene, a njihove patnje i kosti na kraju pokriva beskonačni afganistanski pijesak. I krug se zatvara.

Upravo o tome pripovijeda ova jedinstvena, snažna i dirljiva knjiga. Prigodom jednog od svojih brojnih putovanja u Afganistan, autorica Siba Shakib u jednom je izbjegličkom logoru susrela junakinju ovoga romana, djevojku Shirin-Gol, koja joj pripovijeda o svom životu – tipičnoj sudbini afganistanskih žena – odrastanju u bijedi i neimaštini, bezrezervnom i strogom vjerovanju u Kuran te rigidnom i nerijetko okrutnom odgoju u duhu islamskih shvaćanja o ženi. O životu neprestanog bijega – od gladi, siromaštva, obespravljenosti, ali i od vojnika Crvene armije, mudžahedina, talibana.

Kada Rusi upadaju u njezinu zemlju, Shirin-Gol je još mala djevojčica. Njezin otac i braća povlače se u brda i priključuju mudžahedinskom pokretu, dok sestre krše pravila, podižu veo i zavode ruske vojnike, ali samo zato da bi ih mogle ubiti. Nakon što im je selo razoreno, žene bježe u glavni grad Kabul, gdje Shirin-Gol mora pohađati rusku školu, što će se odraziti na njezino sazrijevanje. Kao djevojka stupa u brak s muškarcem kojemu je dodijeljena u ime kartaškoga duga, potom proživljava brojne progone i nasilja, da bi naposljetku bježala od talibanskoga režima…

Pa iako sa stranica ove knjige vrišti rat, stradanje i beznađe, ona je svakim svojim slovom protiv njega. Slama vam srce dok vas vodi kroz prašnjave kutke Afganistana, čija je pustoš zatvor bez zidova u kojem žive afganistanske žene – progonjene, prebijane, silovane, rađajući djecu koju nisu htjele, djecu koja će mrziti, ubijati i biti ubijena. Ne pišu, ne čitaju, ne misle. Sve im je zabranjeno, okovane su lancima koji se ne vide, ali stežu najjače.

I stoga je priča Shirin-Gol važna. Jer se probila kroz zidove svih užasa i nije uzalud ispričana. A samo tada ima smisla.

Samo tada ima nade.

“… Sto koraka i cijeli jedan život daleko od domovine …”

(Siba Shakib – U Afganistan Bog dolazi još samo plakati, Priča Shirin-Gol)

Moja topla preporuka svakome tko nije imao sreću pročitati ovu divnu, dirljivu knjigu. 

Ugodan ostatak dana, dragi knjigoljupci… 

“Izgubljeni rukopis” (u originalu “Camino Island”), poznatog američkog pisca Johna Grishama, izašao u sklopu KDS biblioteke izdavačke kuće Znanje, svojevrstan je odmak od njegovih napetih sudskih trilera punih zapleta i obrata koje smo naviknuli čitati. 

Naime, vrlo je izgledno kako će fanovi Grishamovih sudskih napetica biti pomalo razočarani sporijim ritmom i introspektivnom naracijom “Izgubljenog rukopisa”, no to nikako ne znači da će biti uskraćeni za kvalitetno oblikovane likove i radnju koja, iako mirnije i postupnije, dobiva svoj zaplet i vrhunac dostojan jednog Grishama.

Za njega pomalo netipične duge opise, prilično detaljno razrađene unutarnje monologe glavne junakinje Mercer Mann te općenito, opušteniji ritam čitave radnje, Grisham pravda drugačijim pristupom pisanju nego u njegovim prošlim literarnim uradcima. Naime, ideju za ovaj roman on i njegova supruga dobili su tijekom duge vožnje do Floride, a sam se Grisham po povratku sa putovanja uhvatio ukoštac sa intenzivnim proučavanjem vještine pisanja te biografija i umjetničkih opusa poznatih pisaca. Zanimljivo je spomenuti kako je otok Camino, gdje se radnja romana odvija, fiktivno mjesto, stvoreno po uzoru na otok Amelia koji se nalazi u blizini gradića Fernandina Beach sjeverno od Jacksonvillea na Floridi, gdje su Grishamovi prolazili tijekom spomenutog putovanja.

Sama radnja počinje pljačkom nesvakidašnjeg, no vrlo dragocjenog blaga iz knjižnice Firestone na Sveučilištu Princeton kada dobro organizirana grupa kradljivaca na čelu sa Dennyem, bivšim pripadnikom američkih vojnih rendžera, otuđi pet originalnih rukopisa romana slavnog američkog književnika Francisa Scotta Fitzgeralda, jednog od najvažnijih pisaca 20. stoljeća. Naizgled savršeno smišljena i izvedena krađa ipak ne krene očekivanim tijekom zbog nesmotrene pogreške jednog od pljačkaša koji slučajnom ogrebotinom ostavi kap krvi na mjestu zločina. DNK analizom krvi FBI dolazi do dvojice od pet pljačkaša – Jerrya i Marka, no daljnji se tijek istrage ipak pokaže prilično neuspješnim te policija ne pronalazi ostale počinitelje nakon čega se rukopisima gubi svaki trag.

Mjesecima nakon krađe, dok FBI i njegov Odjel za vraćanje rijetkih predmeta nastavljaju slijediti svoje izvore, istražitelji tvrtke specijalizirane za osiguranje i istrage čiji je klijent upravo Sveučilište Princeton, fokus mogućeg posjednika ukradenih rukopisa stavljaju na Brucea Cablea, vlasnika male knjižare u gradiću Santa Rosa na otoku Camino kod Floride kojem je „knjižara osiguravala dobru zaradu“ i koji je „unatoč trudu da stvori imidž načitanog plejboja, zapravo u srži bio ambiciozni biznismen“. Naime, tek su malobrojni bili upoznati sa njegovom strašću prema rijetkim knjigama i rukopisima čija je „kolekcija rasla, ponajviše zato što je toliko toga želio kupiti, ali i zato što je malo toga želio prodati“.

Svjesni kako put do tajni Brucea Cablea i strogo zaštićenog podruma njegove knjižare neće biti nimalo jednostavan, istražitelji se okreću savršenoj osobi za pomoć. Mercer Mann, mlada autorica uspješnog prvog romana, dugo se bori sa kreativnom blokadom i neotplaćenim studentskim zajmovima, pa ju gubitak posla stavlja u nezavidnu financijsku situaciju. Istražitelji, na čelu sa vještom Elaine Shelby, pred Mercer stavljaju ponudu koju neće moći odbiti – podmirivanje svih dugova i šansu za sređivanjem životnih prilika, ukoliko uspije steći povjerenje Brucea Cablea te saznati krije li baš on ukradene rukopise.

Mlada Mercer Mann tako postaje slučajni špijun, i to ne baš najvještiji, no uspijeva Elaine opskrbljivati dovoljnom količinom važnih informacija. Barem dok se u špijunsku igru ne uplete i ona romantična. A kada na otok Camino iznenada pristigne i Denny, jedan od kradljivaca Fitzgeraldovih rukopisa, dotad lagani ljetni ritam romana napokon poprima one grishamovske osobine pune obrata i neočekivanih završetaka. Posjeduje li Bruce Cable doista ukradene rukopise, kako je došao do njih te isplati li se uistinu zločin na kraju – pitanja su na koja John Grisham daje prilično neočekivane odgovore.

„Izgubljeni rukopis“ je roman u kojem Grisham vješto kombinira opušteno putovanje tajnama otoka Camino sa povremenim ubacivanjima u petu brzinu iznenadnih obrata te ga svakako vrijedi pročitati, ako zbog ničeg drugog, tada zbog otkrivanja jedne druge Grishamove spisateljske strane. One opuštenije i umjerenije, a manje  pravničke i pronicljive. Pa iako Mercer Mann možda neće ravnopravno dijeliti policu sa odvažnom Darby Shaw („Slučaj Pelikan“) ili neustrašivom Reggie Love („Klijent“), dovoljno će vam zaokupiti pozornost da vrijeme provedeno u čitanju „Izgubljenog rukopisa“ proleti za tren.

Nisam baš sigurna što da mislim o romanima koji se temelje na povijesnim činjenicama. Je li to povijest ili fikcija? Iz nekog razloga čini mi se nepoštenim igrati se životima stvarnih ljudi i tjerati ih da rade stvari koje zapravo nisu radili. Naravno, oni su mrtvi, ali daje li to piscu pravo da im fikcionalizira živote?


John Grisham, “Izgubljeni rukopis”

Recenzija: IZGUBLJENI RUKOPIS, John Grisham
Mir

Neki su dani
Ispunjeni
Mirom.

Pjev ptica
I velika
Šutljiva voda
Što se prolila
Preko pragova
Grada.

Misli šaljem
Preko
Obzorja
Da prođu
Ispod duge
I pretvore se
U sve što su
Ikada htjele.

Neki su dani
Ispunjeni
Nadom.

Ona sjaji blistavije
Od sunca
I osjećaš je jače
Od kiše.
Od nje živiš
Sada i

Zauvijek.

Vodila sam mnogo
Borbi.
Sa samom sobom,
Sa drugima.

Neke su bile
Uzaludne
Neke su nosile
Pobjedu.
Neke nikad nisu
Završile.

Na bojištima,
Gdje god pogled
Seže
Ležali su
Uništeni snovi
Ranjene nade
I izgubljena dostojanstva.

Ali iz krhotina i
Prašine
Katkad procvatu
Najljepši cvjetovi.

A oblaci spletu
Najčistiju nadu
Od svih kojima si
Ikada svjedočila.

Ratnica
Ako

Ako je voliš
Voljet ćeš je
U tišini.

Tvoje oči
Pričat će
Za tebe
A ti ćeš je
Tih kao stablo
Grliti svojim
Krošnjama.

Ako je voliš
Voljet ćeš je
Usprkos.

Tvoje ruke
Držat će je
Čvrsto
I kada vjetrovi
Promijene smjer.

Ako je voliš
Voljet ćeš je
Zauvijek.

Tvoje srce
Bit će njezin
Dom
I kad se nad lice
Nadvije sjena
Godina.

Na kraju dana
Naniži misli
Kao bisere
Pa ih pusti
Da se prospu
Po zvijezdama
Dok spavaš.

Možda neka
Dotakne nebesa
I ostane tamo
Zauvijek.
Zasjaji jače
Od milijuna
Drugih.

Tvoja zvijezda.

Zvjezdoznanac