Buđenje

Budi me tišina proljetnog jutra.
I dok iz kose rasplićem
Njegove dodire, 
Na usnama još ćutim
Gorčinu noći.

Gledam Ga dok spava.
Poželih se osmjehnuti
Nevinosti njegovih pramenova
Ali noćne sjene podvukoše mi se ispod kapaka
I ja pustih suzu na njegov obraz.

Došao je na moja vrata
Tih poput noći.

Pružio je ruke
I ja putovah linijama
Njegovog dlana.

Nije rekao ništa što već
Nisam znala.

Samo…

Glazba njegovih usana
Razlila je boje
Proljetnog dana.

Susret

Ne boj se oluje.

Možda će taj
Silni vjetar
Promijeniti smjer
U kojem ploviš. 

Možda ćeš zbog
Kiše i potopa
Sagraditi novu
Arku.

Ne boj se oluje.

Samo budi glasniji
Od svih gromova
I ostavi trag sjajniji
Od svih munja.

Strah
Pogled

Ne gledaj predugo
U noć.

Jer… 
Noć bi ti mogla
Uzvratiti pogled.

Radije gledaj u zvijezde.

Pronađi onu najsjajniju
Najudaljeniju.
I za njom posegni.

Ne brini, nije predaleko
Prave se daljine
Ionako mjere srcem.

Kad ono vjeruje da može
Sve zvijezde imat ćeš
Na dlanu.

Budi nečije svjetlo
Nečiji most
Ili nečija splav
Na divljem moru.

Samo u nečijem
Životu
Uvijek ostavi
Onaj dio sebe
Koji najviše
Voliš. 

Trag
Putnik

Sve svoje nosim
Sa sobom

Samo osmijeh ostavljam
Kao mali trag.

Da nađeš me lakše
Da putujem s tobom
Jer odavno već
Mom srcu si drag

Sve svoje nosim
Sa sobom

Što u torbe mi stane
I u džep kaputa.

Putnik sam
Što ne zamara se
Ljudskom zlobom

Jer tuga može
Beskrajna biti
Ali ljubav prođe
Kao minuta.

Ralph Waldo Emerson, američki filozof, jednom je rekao kako su svi ljudi pjesnici u srcu. Vjerujem da doista jest tako. Svatko od nas u sebi nosi sjeme, začetak neke misli koja čeka biti izgovorena, ispisana, otkrivena u oku, osmjehu, usputnom razgovoru. I ne mora se ta misao, taj stih ili rečenica svidjeti baš svima. No, ako dotakne tek rub srca onih kojima je namijenjena, ispunila je svrhu svog postojanja. A to je ono što me pokreće već dugo vremena. Moje ime je Biljana, a pjesnika, pripovjedača i neumornog sanjara koji već dugo živi u mom srcu, “skrila” sam pod imenom Write Owl.

Zašto baš “sova koja piše” ? Nisam posve sigurna, moram priznati. Možda zato što sam pomalo noćna ptica – nadahnuće me stiže u one sitne sate kad većina poštenog svijeta spava; možda stoga što dugo promišljam prije nego li sručim sve te silne riječi na svjetlo dana. A možda pravo značenje tek trebam otkriti. Kako god bilo, jedno sam otkrila još odavno. Ljubav prema pisanju i knjigama. Veselim i neobveznim, zahtjevnim i sumornim. Onima koje čitate mjesecima i onima čija slova preletite u treptaju oka. Svaka od njih jednako mi je draga. Zahvaljujući njima, u ovaj sam svoj, jedan, život utkala još stotine drugih života i svjetova. Svakoga dana u nekome od njih otkrijem novi dio sebe koji onda opet unesem u svoje tekstove. A kada se to dogodi, moja Write Owl, moja raspisana sova, širi krila još malo više i leti još malo bliže oblacima.

I krug se tako nikada ne zatvara, samo postaje sve širi i bogatiji pjesmama, pričama, mislima. Nadam se kako ćete mi se pridružiti na ovom putovanju. Možda prepoznati u njemu neki dio sebe. Jer, tko zna… Ipak su svi ljudi pjesnici u srcu. Voli vas vaša Write Owl…

Što o pisanju, ljubavi i snovima ima za reći Write Owl?