Budi me tišina proljetnog jutra.
I dok iz kose rasplićem
Njegove dodire,
Na usnama još ćutim
Gorčinu noći.
Gledam Ga dok spava.
Poželih se osmjehnuti
Nevinosti njegovih pramenova
Ali noćne sjene podvukoše mi se ispod kapaka
I ja pustih suzu na njegov obraz.