U tišini sobe
Snivala sam
Nas.
Tebe koji
Plešeš pod
Zvijezdama i
Mojim haljinama.
I sebe koja se
Vrtim u
Plavim virovima
Tvojih očiju.
A zidovi
Ti blijedi svjedoci
Svih riječi
Koje smo prošaputali
Pa ih kao talismane
Skrili ispod jastuka
Još čuvaju
Toplinu naših
Tijela.
Jesi li sam
Kao ja?
Guši li te
Beskraj ljetnog
Neba
I tempera kolovoških
Sutona?
Ne zna čovjek
Što sve može
Podnijeti
Najdraži.
Ali zna da suze
Ne pročiste dušu
Nikada.
Samo je bace
Kao sidro
U svoje dubine.