Naziv djela: “Mali muškarci”

Ime autora: Louisa May Alcott

Naziv izvornika: “Little Men”

S engleskog prevela: Irena Škarica

Godina izdanja: 2020.

Nakladnik: Iris Illyrica

Sve što smo tako voljeli u “Malim ženama”, književnom klasiku američke spisateljice Louise May Alcott iz 1868., gotovo će nam sigurno prirasti srcu i u njegovom nastavku, romanu nazvanom “Mali muškarci”, prvi put objavljenom dvije godine poslije, 1871.

Lik odvažne i oštroumne Josephine “Jo” March, temeljen na samoj Alcott (što “Male žene” čini svojevrsnom polu-autobiografijom) u “Malim muškarcima” nije izgubio niti malo od svoje ljupkosti i borbenosti, a ova je “mala žena” odrasla i sazrela dovoljno da još više zavolimo njezinu srčanost i dosljednost, ovaj put udruženu sa podrškom supruga, profesora Bhaera s kojim vodi školu za dječake “Plumfield”. Naime, imanje koje je naslijedila od svoje pokojne strine March pretvorila je upravo u školu u kojoj će životne lekcije svladavati njezini polaznici – nestašni dječaci na pragu odrastanja i spoznavanja vrijednosti koje će ih voditi na tom neravnom i katkad trnovitom putu postajanja “malim muškarcima”.

Jo je stvorila novu školu, no škola je stvorila i novu Jo – u šest mjeseci školskih zgoda i pustolovina dječaci – novopridošli Nat, Franz – primjer njemačke discipline i učtivosti, naprasiti “moreplovac” Emil, uvijek razboriti i srdačni Demi, Dick Brown i Adolphus “Dolly” Pettingill te ostalih šest malenih obješenjaka mnogo su toga naučili i gospođu Bhaer. “Bila je to jedna krajnje neobična škola”, priznala je jednom prilikom i sama Jo, no tajna njezine nesvakidašnjosti nije ležala u kakvim posebnim disciplinama ili drukčijim predmetima, već u posve jednostavnoj filozofiji – “dječaci koji su pohađali druge škole zasigurno su više znali o knjigama, ali zato su bili uskraćeni za ona važnija znanja i vrijednosti koje krase dobre ljude… poznavanje samoga sebe, oslanjanje na vlastite sposobnosti i vladanje samim sobom”.

Unatoč posve novoj i drukčijoj priči, “Mali muškarci” ostali su dosljedni duhu prvog romana. Baš kao i u “Malim ženama”, Alcott niti ovdje ne odustaje od vrijednosti koje su bile “noseći stupovi” prvog dijela – samodostatnosti, nezavisnosti, ravnopravnosti te jednake dostupnosti obrazovanja svakome. Moralne analize i životne pouke o postajanju najbolje verzije sebe provlače se kroz finu čipku društvenih normi i učtivosti devetnaestog stoljeća, no to je upravo ono što je obilježilo lik i djelo Louise May Alcott – idealistički pogled na život i svijet u kojem je od svakoga željela izvući ono najbolje bez nepotrebnog dociranja. “Male žene” imale su prednost “prvog djeteta”, s njima je sve bilo novo, začuđujuće i u čitatelja izazivalo posve nepoznat splet osjećaja, pa su “Mali muškarci” imali mnogo zahtjevniju zadaću – ponoviti (ili nadmašiti) ushit prvijenca, izazvati osjećaje na koje su nas navikle “Male žene”. Ljepota će i ovdje ipak ostati u oku promatrača, odnosno čitatelja, no ono što se sa sigurnošću može utvrditi jest kako su “Mali muškarci” u potpunosti zadržali srce i sentimentalnost kojima su nas prije njih obasule Meg, Jo, Beth i Amy te, čitajući ih, ne možete ne osjećati istu onu utjehu, radost i ljubav kao i kod prethodnog dijela. A upravo je ljubav pokretačka sila i “Malih muškaraca” – ono što su “Male žene” učinile za obiteljsku ljubav, “Mali muškarci” čine za prijateljsku – učenje o vrijednosti povjerenja i odanosti nije važno samo dvanaestorici nestašnih dječaka; važno je i svakome od nas koji dobijemo priliku pročitati ovo djelo. Baš kao što, unatoč svim preprekama, različitostima i razmiricama s kojima se suočavaju u “Plumfieldu”, dječaci uspijevaju svezanim održati Gordijev čvor stečenog prijateljstva, tako i svatko od nas dobiva priliku preispitati određene aspekte vlastita života i poimanja prijateljstva. “Mali muškarci” svojom toplinom i neposrednošću ostaju dokazom kako neke vrijednosti zadržavaju svoju neprocjenjivost i važnost uvijek, neovisno u kojem je vremenu o njima pisano. Dobrota, odanost, ljubav nisu tek utopija koja blijedi pod nerijetko lažnim sjajem i kaosom suvremenog svijeta. Naprotiv, oni ostaju svjetionikom čije svjetlo ćemo uvijek slijediti ako želimo pronaći put ka sebi.

“Jer ljubav je cvijet koji može procvasti na svakom tlu i čije čudotvorne moći ne prežu ni pred jesenjim mrazom ni pred zimskim snijegom, te cijele godine cvjeta divnim mirisnim cvjetovima usrećujući i one koji je pružaju i one koji je primaju.”

(“Mali muškarci”, Louisa May Alcott)