Naziv djela: “Agentica Sonja – ljubavnica, majka, ratnica, špijunka”
Ime autora: Ben Macintyre
Naziv izvornika: “Agent Sonya – Lover, Mother, Soldier, Spy”
S engleskog prevela: Katja Mihovilović
Godina izdanja: 2023.
Nakladnik: Profil knjiga d.o.o.
Ursula Kuczynski, Ruth Werner ili kako će je povijest upamtiti, agentica Sonja, njemačka Židovka i predana komunistica koja je umalo ubila Hitlera i nastavila živjeti dvostrukim životom kao odlikovana pukovnica sovjetske tajne službe i špijunka veteranka koja je odgajala svoju djecu u seoskom kraju Oxfordshirea, riskirala je život kako bi Sovjetski savez održala u utrci u nuklearnom oružanju, ali i nevjerojatno vješto nemilosrdno iskorištavala muški šovinizam kako bi izbjegla britanske, američke i nacističke obavještajne agencije. Kolumnist londonskog The Timesa, Ben Macintyre, ispisao je publicističku prozu radnje dostojne najnapetijeg špijunskog trilera, i široj javnosti predstavio jednu od najvećih špijunki svih vremena, ženu koja je neustrašivo (u punom smislu te riječi) žonglirala s najmoćnijim i najskupljim političkim tajnama, onakvima čije se odavanje uvijek kažnjavalo smrću. Labirint spletki, špijunaže i neizbježne činjenice kako svakog špijuna osim, ideja svjetske revolucije, i u Ursulinom slučaju, proletarijata, vode i osobne ambicije, ideologija i uzbuđenje intriga i avanture, čitatelju, kako piše autor Ben Macintyre, otkrivaju naličje tog dobro čuvanog svijeta – ono koje potvrđuje kako kod mnogih agenata takvo ozračje stvara opojnost i ovisnost koje je teško zaustaviti.
Ursula Kuczynski imala je troje djece s tri različita čovjeka, ljubavnika koje je susretala tijekom svoje špijunske karijere, i nesumnjivo je koristila svoj spol, majčinstvo i status smjerne kućanice kao savršeno pokriće za svoje aktivnosti. Bila je podcijenjena jer je bila žena, no u svom je maniru iskorištavala tu vrstu mizoginije i seksizma (“Žene su poput minijaturnih psića, samo ukras. Nemaju nikakvu profesiju ni kućanske dužnosti, ne pokazuju interes za znanost ni kulturu. Čak se i ne bave svojom djecom.”), posebice kad je britanska vojna obavještajna služba otkrila njezin radio signal iz Oxfordshirea i krenula za njom. Ipak ništa nije dolazilo bez cijene, a Ursulina se pokazala velikom – živjela je život prvenstveno posvećen jednom cilju, život prepun odricanja, boli, gubitaka i sumnje, no ipak nikada nije požalila put koji je izabrala.
Rođena u Berlinu 1907. kao drugo od šestero djece u dobrostojećoj židovskoj obitelji, Kuczynski je odrastala u Njemačkoj uronjenoj u ideološku borbu između krajnje ljevice i krajnje desnice. U devetnaestoj godini pridružila se njemačkoj komunističkoj stranci i tako se vezala za cilj koji više nikad neće napustiti. 1930., bježeći pred sve jačim Sturmabteilungom, paravojnom organizacijom unutar Nacističke stranke koja je odigrala ključnu ulogu u dovođenju na vlast Adolfa Hitlera 1930-ih,odlazi u Šangaj sa prvim suprugom, arhitektom Rudijem Hamburgerom. Tamo upoznaje špijuna Richarda Sorgea s kojim se upušta u kratku i strastvenu vezu, nakon koje će sa sobom zauvijek nositi njegovu fotografiju. Upravo je, naime, Sorge bio taj koji je Kuczynski dao njezino nom de guerre, kodno ime, Sonja, i uvukao je u svijet tajni i špijunaže. Kad je Sorge bio uhićen i pogubljen u Japanu, na kraju svoje, jedne od najfascinantnijih karijera u povijesti špijunaže, nikad nije otkrio Ursulin identitet.
Tijekom svoje špijunske karijere iznimno vješta u prikrivanju vlastitih tragova, agentica Sonja izbjegla je dugu ruku Gestapa, kinesku tajnu policiju i japanski Kempeitai (ogranak vojne policije Imperijalne vojske Japana), kao i britansku kontraobavještajnu službu MI5. Bila je beskompromisna žena, njezina čvrstoća, odlučnost, ali i ranjivost osjećaju se u svakom retku Macintyreove knjige, a život koji je izabrala čitatelja će ostaviti u nevjerici i divljenju. Jer, Kuczynski nikad nije bila sporedni igrač; tajne nije saznavala šaputanjima na jastuku (iako je do mnogih, nesumnjivo, i tako došla), nije bila femme fatale, priležnica – marioneta velikih igrača. Špijunaža je bila njezin posao, prvi i najvažniji, a njezina se moć krila u posvećenosti cilju, predanosti koja će se, uz bespresedansko dopuštenje Središnjice (obavještajci su najčešće službu napuštali kad su bili stari, osramoćeni ili mrtvi, ali je Kuczynski, kao i u svemu, bila iznimka), primiriti tek 1953. (“Željela sam živjeti kao građanka. Rekla sam mu (oficiru GRU-a, op.a.) da se ništa nije promijenilo u mojoj odanosti Sovjetskom Savezu i poslu koji sam obavila, ali da moji živci i koncentracija više nisu dobri kakvi su nekoć bili. Smatrala sam da je dvadeset godina dovoljno.”), kada je preuzela novi identitet, i postala spisateljica pod imenom Ruth Werner. Napisala je 14 knjiga, uglavnom priča za djecu i mlade koje su “iako naoko fikcija, bile duboko autobiografske”.
Najintrigantnije od svega jest ipak pitanje koliko su o ovoj iznimnoj ženi znali i njoj najbliži, uključujući i njezinu djecu. Koliko se moglo vjerovati nekome koji je većinu života proveo pretvarajući se da je netko drugi, (pre)noseći tajne težine mnogo veće od one koju ima ljudska savjest. Na ta pitanja vjerojatno nikada nećemo dobiti odgovor. No život je prije svega putovanje, ne odredište, a putovanje na koje čitatelje vodi “Agentica Sonja – ljubavnica, majka, ratnica, špijunka” jedno je od uzbudljivijih i nevjerojatnijih na koje ćemo se uputiti.