Naziv djela: “Bog koji donosi kraj”
Ime autora: Jacqueline Holland
Naziv izvornika: “God of Endings”
S engleskog prevela: Nevena Erak Camaj
Godina izdanja: 2023.
Nakladnik: Sonatina j.d.o.o.
“Nije li neobično da u prirodi najživlje boje prethode smrti? Nježne proljetne ružičaste i plave blijede u usporedbi s krvavim iskrama vučjeg trna u kasnome studenom. Zvijezde u povojima nježno svijetle, a u poodmakloj dobi tope se i bliješte nijansama crvenila poput hrastova i javora. Mladost je, čini se, stanje razvodnjena obilja, a približavanje smrti ga zgušnjava.“
(“Bog koji donosi kraj”, Jacqueline Holland)
Sjena Černoboga, crnog boga slavenske mitologije, boga noći, kaosa i zla, onoga koji donosi kraj, nadvila se nad roman prvijenac američke spisateljice Jacqueline Holland, priče kroz čije se retke provlači prokletstvo i usamljenost vječnosti, iste one koju smo inače navikli gledati kako nestaje udarcem glogovog kolca, utapa se u svetoj vodici, pretvara u prah pred raspelima i sunčevom svjetlošću; vječnosti oštrih očnjaka u kojoj je smrtno tijelo oživljeno besmrtnom gladi.
Napisati priču o vampirima čini se gotovo prejednostavnim, osnovna premisa bljedunjavih stvorenja koja danju počivaju u kovčezima, a noću se goste ljudskom krvi, može se razrađivati na mnogo načina, a opet u svojoj suštini ostati jednaka. No “Bog koji donosi kraj” nije takav roman o vampirima. Da nije sve neutaživije, krvave, gladi Collette LeSange koja nakon gotovo 150 godina i dalje živi protivno svim zakonima prirode, toplih žila kucavica što joj sve više buče u ušima, pomislili bismo kako pred sobom imamo gotovo poetičnu povijesnu sagu, priču koju Holland pripovijeda iznimno lijepim jezikom; njezini su opisi bogati, natopljeni melankolijom i nekakvom grozničavom atmosferom koja balansira na granici jave i sna.
Collette je vječna, da. Svjedoči ratovima, stradanjima, progonima i ljubavima koje, suprotno onome u što želimo vjerovati, nisu vječne. Padaju pod kosom smrti, vrijeme ih pokapa pod nadgrobnim spomenicima od steatita koji se ne može potpuno uništiti, ali se neprestano oštećuje, dok od njega ne ostane samo blijedi obris.
“Ovaj svijet, drago moje dijete, svaki njegov dio, sve do samoga kraja, ako kraja ikada i bude, jest dar. Ali dar je to za koji su rijetki dovoljno snažni. Prosudio sam da si ti među rijetkima, da će ti na ovoj strani biti bolje nego na drugoj. Pomislio sam da bi u ovome svijetu mogla naći koristi, a i on u tebi.“
(“Bog koji donosi kraj”, Jacqueline Holland)
No je li vječnost dar ili prokletstvo? Vrijedi li uistinu živjeti vječno, i jednako tako vječno proživljavati bol gubitka, usamljenost, činjenicu da svemu jednom dolazi kraj, osim životu onoga obdarenog vječnošću.
Vodeći čitatelja dvjema vremenskim linijama (jednoj smještenoj u New York 1830ih, a drugoj na isto mjesto 1984.), autorica glad i žudnju karakteristične za vampirsku fikciju, ne stavlja u kontekst seksualnosti, kao što to, primjerice, čini Stephanie Meyer u “Sumrak sagi”. U “Bogu koji donosi kraj” prisutna je određena čednost. Collette, rođena kao Anna, vampiricom je postala u ranom djetinjstvu (baš poput tragičnog lika Claudije iz “Intervjua s vampirom” Anne Rice), no ne bori se s prevratima odrastanja, pubertetom i obuzdavanjem seksualnosti. Njezino je sazrijevanje prikazano vrlo aseksualno (nakon preobrazbe u vampiricu, nestala su, naime, sva njezina spolna obilježja – grudi i vagina), i Anna je zapanjujuće pomirena s ovom promjenom. Naglašen je emotivni moment; Holland je vješta spisateljica koja zaranja duboko ispod površine pohlepnih krvopija, njezino je pisanje moćno, ono ruje po zakutcima ljudskog uma, preispituje njegovu krhkost, ali i snagu dok se bori s činjenicom vječnog života, neizbježne tuge koja prati one osuđene da zauvijek putuju sami. Njezina junakinja oplakuje povorke ljudskih zala i okrutnosti koje prolaze pored nje, dok povremeno bježi u divljinu u kojoj su ljepota i surovost ravnopravni jedno s drugim, neopterećeni moralnom dimenzijom i društvenim normama.
“Bog koji donosi kraj” nije roman o vampirima. Vampirizam njegove glavne junakinje tek je maštovito oruđe same spisateljice da ispiše snažnu, nesvakidašnju priču o životu, smrti i vječnosti koja se uvukla između njih, smještena u naručju Černoboga kojemu, u konačnici, ništa ne može umaknuti.