Naziv djela: “Demon s Vučjeg brda”
Ime autora: Dimitri Rouchon-Borie
Naziv izvornika: “Le démon de la colline aux loups”
S francuskog prevela: Duška Gerić Koren
Godina izdanja: 2023.
Nakladnik: Hena com
“Inače ne volim govoriti o Vučjem brdu. Tamo se rodio Demon i tamo me zarobio. Ali da sve to moram prešutjeti, bilo bi kao da mi je zauvijek ukrao dušu, a još više kao da mi je oteo priču.”
(“Demon s Vučjeg brda”, Dimitri Rouchon-Borie)
Duke je u najboljim godinama osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Na kratkom će egzistencijalnom putovanju svoju priču ispričati drugima – ljudima, a možda i Bogu – kako bi se prisjetio bolnih iskustava, pogrešnih izbora, zla koja su mu nanesena i onih koje je on nanio drugima. U zatvorskoj ćeliji nemuštim jezikom na pisaćem stroju tipka sve ono što je moralo izaći iz njega da bi napokon mogao napustiti život onako kako ga je i živio – prazan. Njegov monolog ipak nema terapeutski učinak, ne nudi oprost niti odrješenje; on je kaotična, dirljiva struja ljudske svijesti koja kroz bol, sramotu i pogreške, pokušava sačuvati djelić sreće i svjetlosti kao ostavštinu tame u kojoj je živjela.
Jer…
Duke je Demon. I Demon je Duke.
U djetinjstvu, Duke i njegova braća i sestre čine nejasnu masu na tlu, splet malenih tijela koja se prepoznaju po mirisu “cijelo vrijeme zalijepljeni jedni uz druge i šćućureni kao puhovi ili poljski miševi”, u mračnom podrumu kuće na Vučjem brdu. A Duke, “biće u gnijezdu”, iza zatvorenih prozorskih kapaka i vođen samo životinjskim instinktom, toplinom i mirisom, u svojim roditeljima vidi tek oblike, sjene koje urlaju, udaraju i povremeno donose hranu da s bratom i sestrom ne umre od gladi.
Amnionsku sigurnost krhkih, isprepletenih dječjih tijela okružuje strašni svemir bez zvuka, svjetla i milosti, u čijoj se tami, kao uostalom i u svim tamama, rađaju čudovišta. Demoni.
Jedan se od njih rodio i u Dukeu, jedne noći kad je roditeljsko nasilje otišlo još dalje od već odavno prijeđenih granica, u onaj opustošeni krajolik u kojemu se Duke “više nije bojao podruma jer ima nove moći”.
„Nisam znao da se to može u isto vrijeme biti lovac i skrivati se kao vuk.“
(“Demon s Vučjeg brda”, Dimitri Rouchon-Borie)
Francuski pisac i novinar – sudski izvjestitelj (i možda je upravo taj izostanak odgovora tijekom godina provedenih po sudovima, jednom pravnom kroničaru dao poticaj da ih kroz književnost pokuša dati sam) Dimitri Rouchon-Borie svojim je romanom prvijencem progovorio o jednoj od najmračnijih strana ljudske prirode – roditeljskom zlostavljanju djece, najtežem krimenu čija strava proizlazi iz činjenice da je zlostavljač jedina osoba kojoj je priroda namijenila ulogu zaštitnika, nositelja bezuvjetne ljubavi, utočišta od zala svijeta. Svijeno obiteljsko gnijezdo ovdje je tamnica u kojoj se dijete nepovratno mijenja, i fizičke rane tek su ogrebotine naspram onih psihičkih. Jer plod koji nije zametnut ljubavlju, tek je ljuska.
A unutar ljusaka samo je mrak.
„Čovjek može dugo živjeti u zlu bez ikakvih promjena ali dobro pokreće stvari što je nekad dobro a nekad opet nije.“
(“Demon s Vučjeg brda”, Dimitri Rouchon-Borie)