Naslov djela: “Irmina”

Ime autora: Barbara Yelin

Naslov izvornika: “Irmina”

S njemačkog prevela: Tatjana Jambrišak

Godina izdanja: 2019.

Nakladnik: V.B.Z. d.o.o.

Nadahnut autoričinim otkrićem pisama i dnevnika vlastite bake nastalih tijekom turbulentnih vremena Drugog svjetskog rata, grafički roman “Irmina” njemačke ilustratorice Barbare Yelin čitatelja vodi na dirljivo i toplo, no iznimno osvješćujuće i znakovito putovanje kroz vrijeme čije je nezaboravljanje imperativ za svakoga od nas.

Irmina von Behdinger mlada je Njemica koja 1934., u vrijeme kada se na obzorju polako naslućuju zlokobne promjene na svjetskoj političkoj pozornici, iz rodnog Stuttgarta kreće put Londona u potrazi za boljom, sigurnijom budućnošću i financijskom neovisnošću tada toliko nedostižnoj jednoj ženi.

Pokušavajući premostiti socijalne i kulturološke razlike koje ju zatječu unutar londonskih društvenih krugova, Irmina ustrajno polaže temelje svog engleskog sna – pohađa daktilografsku školu istodobno gradeći krhku mrežu poznanstava u koju uskoro ulazi Howard Green, tamnoputi oxfordski student rodom sa Barbadosa. Ovaj šarmantni, učtivi mladi čovjek svjestan je ograničenja i opasnosti koju sa sobom nosi različita boja kože te ga upravo to neuklapanje u društvo u kojem živi spaja sa Irminom koju opet od Njemačke do Londona u stopu slijedi sjena nacizma.

Irmina Englesku upoznaje preko Howarda, a prisno prijateljstvo sa slutnjom romantičnih osjećaja nerijetko dotiče gorčina prikrivenih, no gotovo svakodnevnih rasističkih ispada s kojima se Howard suočava na fakultetu, ali i u odnosu sa kolegama studentima. Razapeta između vlastitog, unutarnjeg osjećaja otpora i neprestanog propitkivanja opravdanosti i pravičnosti režima vlastite zemlje, Irmina, živeći svoj londonski život, dvoji između “naklonosti” prema dvojici muškaraca – Howardu, simbolu otpora i neovisnosti kakvu i sama priželjkuje te Hitleru – simbolu odanosti vlastitoj državi i korijenima.

Nakon nekog se vremena Irmina stjecajem okolnosti vraća u Njemačku, no unatoč želji za povratkom Howardu i Engleskoj, krakovi hobotnice nacističkog režima sve su duži i snažniji te se nad Irminin život postupno nadvija sjena ideologije čiji je jamac blagostanja potpuno istrebljenje jednog naroda. Ipak, Irmina je borac. Borac koji, posebice nakon udaje za mladog, ambicioznog pristašu Hitlerovog režima Gregora Meinricha, napola prihvaća idealizam nacističkog nacionalizma kao zalog obećanja bolje budućnosti, pa i pod cijenu zatvaranja očiju pred sve užasnijim vremenima uništenja i genocida. Svojevrsno opravdanje i utjehu za vlastitu prosječnost i neostvarenost Irmina pronalazi i u antisemitizmu, što je posebno vidljivo iz dijaloga koji vodi sa sinom Friederom u kojemu ona na dječakovo pitanje što su Židovi, odgovara: “Židovi su naša nesreća!”

Rat, ljudska zaslijepljenost mržnjom i strahom te Irminina svijest o njezinom nezavidnom položaju u svijetu u kojem živi tvore spiralu kojom će se Irmina kretati sve do godina kada će rat postati živo sjećanje, a duhovi prošlosti ipak pronaći put do nje.

Barbara Yelin stvorila je iznimno djelo. Nekako je uspjela nevjerojatno čvrsto uskladiti ilustracije koje poput prave vizualne poezije prikazuju okruženje u kojem Irmina živi sa snažnim naglašavanjem dramatike pojedinih trenutaka (primjerice, vješta uporaba žarke, upozoravajuće crvene boje u prevladavajuće tamnim tonovima ilustracija).
“Irmina” nije tek pripovijest o jednoj ženi u jednom vremenu. Ovaj grafički roman pripovijeda o svakome od nas, neovisno o razdoblju u kojem živimo. Maleni, a opet nevjerojatno značajni životni trenutci mogu nam, baš kao i Irmini, zauvijek odrediti smjer u kojem ćemo krenuti, kako ćemo funkcionirati u svijetu i koje ćemo to neostvarene snove ostaviti iza sebe.

U Irmininom slučaju, žaljenje zbog istih tih neostvarenih snova stavlja pečat na cijeli njezin život neprestano je podsjećajući na put kojim nikada nije krenula i ostavljajući osjećaj krivnje; jedan od onih osjećaja koji posljednji napušta svakoga od nas.