Naziv djela: “Male šanse”

Ime autora: Marjolijn Hof

Naziv izvornika: “Een kleine kans”

S nizozemskog prevela: Gioia-Ana Ulrich Knežević

Godina izdanja: 2019.

Nakladnik: Lector

“Sva putovanja moga oca završila bi dobro. Na kraju se vraćao kući neozlijeđen. Ali ja sam se bojala da su putovanja pomalo nalik na uže za preskakanje: dugo vremena ti ide dobro, ali ne zauvijek. Jednom ipak krivo preskočiš.”

(“Male šanse”, Marjolijn Hof)

U nepunih stotinu stranica, koliko ih ima ova posve neobična i iznimna knjiga nizozemske spisateljice Marjolijn Hof (2011. adaptirana i u višestruko nagrađivani film nazvan “Taking Chances” u režiji Nicole van Kilsdonk), sadržano je mnogo više od onog što bi se na prvi pogled moglo očekivati od romana za mlade. Skriveni su tu dječji strahovi, tuga, sudbina, sav užas nestanka voljene osobe. Hof bez uljepšavanja piše o vrtlogu osjećaja pokrenutom u glavi devetogodišnje djevojčice Kike kada njezin otac, inače pripadnik međunarodne humanitarne organizacije “liječnici bez granica” nestane u ratnom kaosu u nepoznatoj, dalekoj zemlji.

Pripovijest ispričana iz perspektive djeteta koje se nastoji nositi sa nepoznatom i zastrašujućom situacijom u kojoj se našlo, u jednom je trenutku šokantno dirljiva, dok nas u drugom neočekivano nasmijava dječja jednostavnost i oštroumnost. Kika zna kako se njezin otac dosad uvijek sigurno vraćao sa svojih putovanja, no upravo ta činjenica budi crva sumnje u njezinom umu – što ako se očeva sreća okrene protiv njega? Što ako otac doživi nezgodu, razboli se ili čak pogine? Devetogodišnja se djevojčica na način na koji to devetogodišnje djevojčice čine, pokušava boriti sa novonastalom situacijom i gotovo bizarno, a opet posve logično umanjiti šanse za negativan ishod. Dječja briga i zbunjujući osjećaji koji se u Kikinoj glavi sudaraju baš poput zalutalih metaka kojih se toliko boji, traže mjesto na kojem će pronaći utočište i potvrdu kako će sve ipak biti u redu, no šanse za njegov pronalazak nisu uvijek jednake.

“Riječ je o šansama. Vjerojatnost da, primjerice, postaneš milijunašica vrlo je mala. Šansa da na ulici pronađeš jednu kunu puno je veća. Nikad se ne može točno znati kolika je šansa da se nešto dogodi, ali jednostavno se zna da gotovo nitko ne postaje milijunašem. Koliko milijunaša poznaješ?

Nijednog – kazala sam.

Vidiš? – rekla je majka. – To je dokaz. A isto je i s očevima. Koliko poznaješ djece koja imaju oca?

Mnogo – odgovorila sam.

A koliko djece koja nemaju oca?

Jedno – rekla sam. – Šandorov otac je umro.

Velika je šansa da ćeš imati oca – nastavila je majka. A šansa da nećeš izrazito je mala.”

(“Male šanse”, Marjolijn Hof)

No, Kika zna kako “uplašeni čovjek smanjuje šansu, a tata je povećava“, pa usprkos svim izgledima, započinje svoju djetinju, no ipak posve odraslu i razumnu odiseju upravljanja silama koje čine ovo neizvjesno mjesto zvano život. Marjolijn Hof napisala je djelo čije riječi možda izgovara dijete, no o kojem još dugo razmišlja svaka odrasla osoba.