Naziv djela: “Redovnik Moke”

Ime autora: Dave Eggers

Naziv izvornika: “The Monk of Mokha”

S engleskog prevela: Mirna Čubranić

Godina izdanja: 2020.

Nakladnik: Fraktura

Američki san već je dugo vremena sinonim za (ne)dostižnu utopiju, uvjerenje kako svatko, neovisno tko je i odakle potječe, ima jednaku šansu postići svoju verziju uspjeha u društvu u kojem je samo nebo granica istog tog uspjeha.
U dokumentarističkoj prozi “Redovnik moke” američkog pisca i izdavača Dave Eggersa američki san ima okus kave, i to one od koje je sve počelo, one koja je u petnaestom stoljeću iz drevne jemenske luke Mokha ili Al-Mukha na arapskom, brodovima putovala na sve strane svijeta – u Istanbul, London, Amsterdam i, naposljetku, New York. Riječ moka postala je sinonim za kavu, no kako su stoljeća prolazila, čuvena je jemenska kava postupno gubila na kvaliteti, a za stolovima u Jemenu sve se više ispijao slatki masala chai.
Kava je postala jedan od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda na svijetu, no isti je taj svijet uživao u kavi iz Etiopije, Brazila, Kolumbije, Gvatemale…, dok je Jemenu koji je prvi uzgajao tu biljku ostao samo spomen na “Redovnika Moke”, Ali Ibn Omar al-Shadhilija, sufija iz istoimenog jemenskog grada “koji je prvi skuhao zrno u nešto slično onom što danas prepoznajemo kao kavu – tad znano kao quahva”, te začelje na svjetskom tržištu proizvodnje kave.

“Sredinom devetnaestog stoljeća Jemen je izvozio sedamdeset pet tisuća tona kave godišnje, a početkom dvadeset prvog stoljeća proizvodio je samo jedanaest tisuća – i samo otprilike četiri posto od toga bilo je vrhunske kvalitete.”

(“Redovnik Moke”, Dave Eggers)

Loša kvaliteta kave, pristustvo kata – biljke opojnih svojstava koju su kao stimulans konzumirali jemenski muškarci, paravojska i lokalna plemena koja su putnicima sa Zapada bitno otežavala pristup planinskim područjima u kojima je kava uspijevala, te zanemareni i/ili davno izgubljeni postupci uzgoja i branja kave vrhunske kvalitete, nisu zastrašili Mokhtara Alkhanshalija, Amerikanca jemenskog podrijetla i blagoglagoljivog protagonista Eggersove knjige koji je naizgled nevjerojatnu ideju o oživljavanju prodaje i izvoza vrhunske arabica kave iz Jemena odlučio pretvoriti u stvarnost.

“Zamislio se kako obilazi jemenska sela, donosi poljoprivrednicima znanje i bogatstvo pa odlazi s divnim crvenim bobicama za izvoz. Njegov novi život bit će život zrakoplova, konja i brodova, a njegova priča pridružit će se panteonu istraživača kave, ljudi zbog kojih se kava uzgaja i uživa diljem svijeta.”

(“Redovnik Moke”, Dave Eggers)

Odrastajući u Tenderloinu, siromašnoj i kriminalu izloženoj četvrti San Francisca koja je bila rijetko financijski prihvatljivo mjesto življenja za brojne obitelji pristigle iz Azije i sa Bliskog Istoka te dijeleći sobu sa petoro braće i sestara, Mokhtar je rano naučio prepoznavati prilike za zaradu i probitak kroz život koji mu, naizgled, nije mnogo obećavao. U društvu vršnjaka dane je provodio lutajući po bogatim četvrtima ubijajući vrijeme različitim nestašlucima, bez određene ambicije ili cilja.

No, postojao je i drugi Mokhtar. Onaj koji je brzo učio, bio spretan na jeziku i obožavao čitati.

“Skupljao je anime, knjige iz serija “Čudovišta iz susjedstva”, “Narnijske kronike”, “Gospodar prstenova”. Ali najvažniji mu je bio Harry Potter, koji je živio u sobi ispod stuba, ali nije pripadao onamo, i zapravo je bio određen za velike stvari u životu.”

(“Redovnik Moke”, Dave Eggers)

Mokhtarov unutrašnji Harry Potter strpljivo je čekao svoju priliku. Predodređen za nešto više od rada u trgovini cipelama i, kasnije, vratara u luksuznom stambenom kompleksu “Infinity”, svoj je “Hoghwarts” otkrio posve slučajno. Naime, jednog je dana pogled prema atriju zgrade preko puta Infinityja Mokhtaru otkrio “golem kip muškarca u dugoj haljini, tobi, s divovskom šalicom prislonjenom uz usne.” Kip Jemenca koji pije kavu. Novi smjer u životu ukazao mu se u posve očitoj simbolici, pogotovo kada je otkrio kako su zgradu u kojoj se kip nalazio sagradila braća Hills koji su krajem devetnaestog stoljeća osnovali tvrtku za uvoz kave nazvavši je Arabian Coffee and Spice Mills.

“Te večeri na Treasure Islandu spomenuo je majci taj kip. Nasmijala se.
‘Kava je u našoj obitelji već stotinama godina’, rekla je. ‘Zar se ne sjećaš djedove kuće u Ibbu? U dvorištu je imao stabla kave. Još uvijek ih ima. Zar ne znaš da su Jemenci prvi izvozili kavu? Jemenci su u osnovi izmislili kavu. Nisi to znao? “

(“Redovnik Moke”, Dave Eggers)

Mokhtar Alkhanshali tog je trenutka donio odluku: krenuti stazama kojim su kročili njegovi preci; putevima kave čija ga je povijest iznenadila svojim bogatstvom i turbulentnošću. Od etiopskog pastira Khaldija koji je otkrio zrno kave, pa sve do rodnog Jemena – kolijevke uzgoja kave i Redovnika Moke Ali Ibn Omar al-Shadhilija koji ju je baš tamo prvi skuhao. Kroz retke Eggersove knjige pratimo trag i svih onih odvažnih, drskih istraživača koji su krali sadnice kave kako bi ih proširili u ostatku svijeta – Indoneziji, Južnoj Americi, Africi. Učimo o samom Jemenu, zemlji u kojoj je svaki pothvat – čak i onaj mnogo manji i beznačajniji od uskrsnuća drevne trgovine – vrlo ozbiljnog i upitnog uspjeha čak i u najpovoljnijim okolnostima. Dostupnost međunarodnom tržištu nevjerojatno je teška i složena, bankovni zajmovi ravni utopiji, a sigurnosni rizici i nikada blijedeća sjena građanskog rata jači nego ikada. Mokhtarov san i misija čine se nemogućima, no, prema Eggersovim riječima, Mokhtar nije običan čovjek. Sreća mu je naklonjenija nego drugim ljudima, a financijska i prijateljska podrška ljudi koji ga okružuju dovoljno snažna da ustraje u svom naumu.

“Devetog lipnja 2016. kava Port of Mokha prvi je put bila dostupna u kafićima Blue Bottle diljem Sjedninjenih država. Bila je najskuplja kava koju je Blue Bottle ikad prodavao.” Bila je izrađena po receptu majke Mokhtara Alkhanshalija i imala je okus upornosti i sna od kojeg se ne odustaje. Jedan je čovjek odlučio živjeti američki san. Ovo je njegova priča.

“U podnožju zgrade vidjeli smo atrij, cijeli atrij, i onog redovnika koji je podizao šalicu prema nebu.”

(“Redovnik Moke”, Dave Eggers)