Naziv djela: “Troje”

Ime autora: Valérie Perrin

Naziv izvornika: “Trois”

S francuskog prevela: Maja Ručević

Godina izdanja: 2023.

Nakladnik: Sonatina naklada j.d.o.o.

“A tu je i ljeto. Ono pokriva sve naše uspomene. Bezvremensko je. Ima najizdržljiviji miris koji se uvuče u odjeću. Cijelog života tragamo za njim. U preslatkom voću, morskom povjetarcu, krafnama, crnoj kavi, kremi za sunčanje, puderu koji je koristila baka. Ljeto pripada svim životnim dobima. Nema ni djetinjstvo ni pubertet. Ljeto je anđeo.”

(“Troje”, Valérie Perrin)

Prošetati ulicama malenog La Comellea na istoku Francuske, rodnog mjesta Jeanne Baret, prve žene koja je oplovila svijet, i ishodišne točke romana “Troje” francuske spisateljice, direktorice fotografije i scenaristice Valérie Perrin, bilo je poput listanja starog dnevnika, jednog od onih na koje slučajno naiđemo prilikom selidbe, velikih spremanja ili drugih životnih prekretnica koje od nas traže pražnjenje ladica, sjetno zavirivanje u kutove ormara na čijem se dnu kroz piljevinu termitima izjedenog drveta još nazire blagi miris lavande i terpentinskog sapuna.

U mjestu za kojeg nikad dotad nisam čula, gotovo zaustavljenog u vremenu, mjestu u kojem tek nešto više od dvjesta duša međusobno povezanih rodbinskim vezama, prijateljskim tajnama, starim ljubavima i uvijek bolnim gubitcima povučeno živi život u kojemu se, kako to obično sa životom biva, sve s godinama isprazni, čak i uspomene, pronašlo me toliko mnogo osjećaja. Bol, čežnja, sram, beskrajna ljubav i tajne, toliko mnogo njih, čak i među onima koji su mislili da se poznaju, da se slute do posljednjeg krvnog zrnca, do posljednje stanice koja čini njihova tijela. Bilo ih je Troje, s velikim “T”, jer je svatko od njih nadrastao trojstvo koje su činili od najranijeg djetinjstva.

Nina, Étienne i Adrien – Valérie Perrin napisala je roman o odrastanju troje najboljih prijatelja počevši od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, no istodobno je napisala život. Život u kojem “postoje oni koji odlaze i oni koji ostaju. I oni koji napuštaju”; onaj u kojem se mijenjaju tijela, u kojem se u jednom trenutku izmjenjuju pogledi na školskim hodnicima, a već u drugom prekidaju neželjene trudnoće ili izvlače kosturi s dna jezera. Pokušati prepričati njihovu priču onome koji nije pročitao knjigu značilo bi trideset godina prijateljevanja, ljubavi, suza i gotovo bolne povezanosti svesti na puki sadržaj, vremensku crtu na kojoj se Nina, Étienne i Adrien neprestano smjenjuju u ulogama Luckaste, Zavodnika, Povučenog, Razočarane, Kukavice, Sumnjičavog, Rezignirane, Pomirenog sa sudbinom, Nikad pomirenog sa sobom. Značilo bi držati dah ispod površine nepredvidive Saône, rijeke njihova djetinjstva čija su podvodna klizišta stvarala ubojite rupe i virove, a opet su joj se vraćali, njih Troje.

Jer to je život koji su grizli svih tih trideset godina. Golemo klizište koje se trusi pod nogama, snažni vir što nemilosrdno uvlači u svoje tamno središte, ali oni i dalje djetinje pokušavaju prizvati sjećanja na bacanje “žabica” po površini jezera za ljetnih večeri.

“Troje” je knjiga koja se ne prepričava. Ona ima vlastiti DNK-a, sjećanja koja žive i kad zatvorimo posljednju stranicu, vibriraju u nama poput stare audio kasete s albumom “3” grupe Indochine koji su nadahnuli (jer glazba je ključ svega, i kad ti je 18 i 40 i 80 godina, važni su trenuci povezani s pjesmama, dovoljno je tek nekoliko taktova i već znamo gdje smo bili, tko nas je držao za ruku, zašto smo plakali…) Valérie Perrin da ukoriči životne mijene u kojima su neizbježne suze i tragedija, ali koje uspješno anulira ljubav u svim oblicima.

“Troje” čitatelja obuzima postupno, i labirint njegovih samoća, žudnji i najsnažnijih, očajničkih zagrljaja pulsira žurnim, a opet pomirljivim taktovima Indochinine La vie est belle“La vie est belle et cruelle à la fois/Elle nous ressemble parfois/Moi je suis né pour n’être qu’avec toi/La vie est belle aussi belle que toi/Elle te ressemble parfois/Moi je suis né pour n’être qu’avec toi”.

“Život je istodobno i lijep i okrutan/Ponekad nalikuje nama/Rođen sam da budem samo s tobom/Život je lijep koliko i ti/Ponekad nalikuje tebi/Rođen sam da budem samo s tobom…”