Bogatstvo

Ne daj nikom
Nikada
Da ukrade ti

Sjaj.

U kutu oka
Skriven
Nekog posebnog čeka

Znaj.

Čuvaj ga zato
Zauvijek
S njim se rađaš

Jednom.

Kao alem kamen
Nosi ga
I daruj onom

Vrijednom.

Ponekad sanjam
Da sam
Ptica.

Širim krila
I zavirujem
Pod oblake.

Propinjem se
Prema podnevnom
Suncu
Iako znam da
Niti jedna ptica
Nije stigla tako
Visoko.

Ali i dalje
Letim
Najviše.

Jer znam da
Stići ću dalje
Od onih 
Koji zauvijek
Ostaju
U krošnjama.

Let
Sanjar

Preplivat će mora i oceane
Za mene.
S morskim nemanima
Nadmetat će se
Goloruk.

Planine osvojit će. 
Najviše vrhove
On će svojim
Stopalima dotaknuti
Za mene.

Krčit će pute
Kroz mračne šume
Zvijeri strašne
Plašit ga neće
Za mene.

U pustinjama beskrajnim
Vjetrovi vreli
Palit će mu usne
Ali žeđat ipak neće
Jer ja sam Njegov
Izvor nepresušni.

Sve učinit će
Da ni trepnut neće
Koprenom snova mojih
Omotan.

Postojiš li negdje
Anđele
Za mene?

Jutros mi je
Usred olovnih oblaka
Mahnulo plavo nebo.

Stidljivi mali
Dio plavetnila
Šapnuo je
Da je još
Tu.

Gledali smo se dugo
Bez riječi
Tješili se
U toj tišini
Između kiša.

Svjetlost uvijek dolazi
Da bi jače
Zasjala nakon
Tame.

Pa i kad pomislimo
Da se lomimo
Usred oluja
Njezine zrake
Nađu put
Kroz naše pukotine.

I tada znamo
Da živimo.
Još jači.
Sebi i drugima
U inat.

Svjetlost
Razmisli…

Razmisli prije
Nego što
Odeš.

I ne spaljuj sve
Mostove.

Jer
Neće te moći
Slijediti
Oni koji te
Uistinu vole.

Razmisli prije
Nego što
Odeš.

I ne diži sidra
Svih brodova
Koji plove s tobom.

Ako nisi njihova
Sigurna luka
Budi im svjetionik
U maglovitim
Noćima.

Tko smo mi
Ovom svijetu
Punom mraka?

Hajde! 

Budimo iskre
Koje lete iznad krijesa
Studenog predvečerja.

Pa kad vjetar puhne
I donese miris
Nadanja
Vinimo se daleko
U zimsko nebo

Nek’ nas zamijene sa zvijezdama.

Iskra
Most

Između jave i sna
Pružio se
Most

To tvoje je tijelo
Što spaja
Moje obale

Čvrsta užad
Tvojih ruku
Opire se mojim olujama

Šutljiv kao
Rijeka u svitanje
Puštaš me da
Po tebi kročim

I skrivaš virove
Silne što ispod valova
Tvojih njedara
Neoprezne vuku

Na dno.

Kad kiša opere
Pločnike
I maske
Nije li dan jasniji?

I kad osmijeh
Proviri iza oblaka
Znaš da nisi
Uzalud čekao
Da oluja prođe.

Uhvati dugu
Što ti pruža ruke
Sa visina
Pa je zagrli
Najjače što znaš.

Prepoznat će netko
Tvoj sjaj
U sivilu.

Netko stran
A opet tako
Tvoj.

Jer ne bježe duge
Pred našim
Koracima.
Mi smo ti
Koji prebrzo trčimo.

Pa prođemo
Pored njih
Ne znajući
Da smo ih sreli.

Kiša
Zauvijek

Gledam te dok
Pričaš. 

Pratim svaki pokret
Tvojih ruku
Pružam ti svoje
Da ih nikad
Ne pustiš.

Sjedim ispred tebe
Ogoljena do
Kostiju.
Vidiš li boju
Moga srca? 

Slušam žamor
Tisuća glasova
Oko nas
Ali tvoj šapat
Jedini čujem.

Povedi me
Prema obzorjima. 
Nije me strah. 
Bit ću tvoja
Žena od gline. 

A ti me čuvaj
Kad se nebo zamrači
Poput tvojih očiju
Kad zli dani
Dođu po svoje.

I kada me budeš volio
Voli me
Bez velikih riječi.
Ljubi me očima
Dodiruj mislima.

Gledam te dok
Pričaš.

Pratim svaki pogled
Koji mi uputiš. 
Zato, dopusti mi da
Zauvijek snivam
U tvojoj kosi. 

Dan odlazi 
Nečujno
Na prstima.

I dok sunce
Uranja u valove
Rijekom se prosipa
Tinta sutona.

Razmišljam koliko smo
Daleko
Dok me držiš za ruku.

Biti sam nije strašno.
Usamljenost je ono 
Što me plaši
U tvom zagrljaju.

Usamljenost