Naslov djela: “Američka prašina”

Ime autora: Jeanine Cummins

Naslov izvornika: “American Dirt”

S engleskog prevela: Mirjana Čanić Kukilo

Godina izdanja: 2020.

Nakladnik: Znanje

“Lydia se naslanja u stolcu i gleda u svog dječaka, koji zuri u opruženo tijelo u boji fuksije što lebdi na zidu nad njegovom glavom. Migrante. Ne može povezati tu riječ s time. Ali to su sad. Ovako se to događa. Nisu prvi koji su otišli – građani napuštaju Acapulco. Koliko je njezinih susjeda pobjeglo prošle godine? Koliko ih je nestalo? Nakon što su svih onih godina gledali kako se to događa negdje drugdje, prepuštajući se sažaljenju iz daljine, vrtjeli glavama dok je rijeka migranata protjecala mimo njih u daljini, s juga na sjever. Acapulco se pridružio toj povorci, shvatila je. Nitko ne može ostati na surovom, krvlju umrljanom mjestu.”

(“Američka prašina”, Jeanine Cummins)

Kada je američka spisateljica Jeanine Cummins, nakon četverogodišnjeg istraživanja, napisala i objavila “Američku prašinu”, priču o majci i sinu koji, nakon što im je u Acapulcu kartel ubio cijelu obitelj, a oni čudom preživjeli, bježe do američke granice najzloglasnijim vlakom na svijetu – La Bestijom, vjerojatno nije mogla niti naslutiti koliko će kontroverzi izazvati njezina knjiga. S jedne strane nazivano “potresnim”, “osvješćujućim” i “nezaboravnim”, ovo je štivo zaradilo i nešto manje pohvalne epitete, poput onih kako je riječ o stereotipno, površno i nerealno ispripovijedanoj priči u kojoj su Meksikanci, odnosno migranti općenito, prikazani previše jednodimenzionalno, a okolnosti u kojima svakodnevno žive ljudi izloženi ubojstvima, progonima i zvjerstvima kartela, predstavljene čitatelju bez dovoljno detaljnog poznavanja same tematike. Kritičari su mahom pisci latinoameričkog podrijetla, a upućeniji u problematiku razlog su negativnih kritika potražili u činjenici kako sama autorica nije “pravog” podrijetla te kako povlasticu pisanja o Meksikancima i paklu migrantske krize čiji su taoci već godinama imaju samo – Meksikanci, odnosno ljudi sa neposrednim iskustvom u materiji o kojoj pišu što, naravno, nema mnogo smisla ako je cilj knjige ukazivanje na zlo koje desetljećima uništava sudbinu čitave jedne nacije. Ne bi li tada to osvješćivanje trebalo biti nužnom potrebom neovisno tko o njemu pisao?

Kako bilo, istina je vjerojatno negdje između, jer iako je “Američka prašina” knjiga koja će čitatelja na mnogim stranicama doista potresti, posebice opisivanjem poprišta ubojstva članova obitelji glavne protagonistice, odnosno prizora ukrcavanja na “La Bestiju” ili Zvijer, kako Meksikanci nazivaju teretne vlakove kojima migranti (po cijenu vlastita života i sakaćenja pri uskakanju na vlak u pokretu) pokušavaju pobjeći od nasilja i siromaštva, u nekim će dijelovima pomalo začuditi dobrohotnost i blagost s kojima se majka, Lydia, i njezin sin Luca susreću kod ljudi od kojih bi to najmanje očekivali, poput zaposlenice banke u Nogalesu koja, ganuta njezinom pričom, Lydiji pribavlja novac za plaćanje coyoteu (vodiču- posredniku na putu ka američkoj granici) ili pak poznanstvo sa desetogodišnjim Betom koji putuje posve sam džepova punih novca.

Unatoč tomu, nepobitna je istina kako je Cummins “Američkom prašinom” podigla upravo onu prašinu koja će javnosti najviše zapeći oči, a to je činjenica kako rasprava oko kulturološke prikladnosti neizbježno vodi ka cenzuri i ušutkavanju, dok se pritom zanemaruje ono najvažnije – podsjećanje na dugo i opasno putovanje kroz Meksiko do toliko željenog el nortea, na migrante izložene stalnom riziku od pljačke, otmice ili ubojstva, katastrofalnu imigracijsku politiku i sveprisutnu korupciju.

Ova je knjiga fikcija, Lydia Quixano Perez i Luca Perez izmišljena su imena, no ne i izmišljeni ljudi. Mnoge Lydije i Luce svakoga dana riskiraju život ne bi li dobili šansu ponovo ga živjeti te nastojeći ne biti dijelom crne statistike prema kojoj jedan od četiri migranta koji putuje kroz Meksiko postaje žrtvom iznude, nasilja ili jednostavno nestaje u pustinji. “Američka prašina” priča je koja nam ne dopušta zaboraviti kako se i danas, u 21. stoljeću i vremenu tehnološke revolucije, sloboda kupuje najvrjednijom valutom na svijetu – vlastitim životom.

“Provuče ruku kroz ogradu i pomiče prste s druge strane. Njezini su prsti na el norteu. Pljune kroz ogradu. Samo kako bi ostavila dio sebe na američkoj prašini.”

(“Američka prašina”, Jeanine Cummins)