Naziv djela: “Gavran, Buddha, Yamaha”

Ime autora: Damir Šodan

Godina izdanja: 2021.

Nakladnik: Vuković & Runjić

“noć u Somboru.

bluz s radija. delta

Jugoslavija.”

(“Gavran, Buddha, Yamaha”, Damir Šodan)

Pametni i knjiški ljudi kažu kako je haiku poezija, kao i mnogi drugi dijelovi japanske kulture, duboko prožeta zenom, dok haiku pjesnik, pak, nije opisivač, već samo bilježnik dojmova, u svojoj poetskoj slobodi vezan isključivo formom trostiha s po 5, 7 i 5 slogova. Svojim kratkim, jezgrovitim stihovima on čitatelju tek nagoviješta, skicira, naslućuje, no nikada posve ne dovršava misao koja se stišće među tih nekoliko riječi – na čitatelju je, naime, zadatak dovršavanja, zaokruživanja pjesničke slike, ali i čast sudjelovanja u stvaranju trenutka u vremenu u kojem haiku pjesnik tek nakratko “zatoči” stihove.

Damir Šodan, hrvatski pjesnik, prevoditelj, urednik i dramski pisac, hvatajući se ukoštac sa zahtjevnom formom haikua, u ovoj je zbirci na jedinstven način, onaj lišen patetike i preuveličavanja, uhvatio esenciju svakog proživljenog trenutka. Izdignuvši se iz tradicionalizma, a opet strogo poštujući zahtjev forme, Šodan je svojim haikuom uronio i u druge svjetove osim onih Buddhinih, duhovnih i uzvišenih, pa tako njegovi stihovi mirišu na lisabonske kiše, zapliću se o džunglu Laosa, skrivaju se u pariškim haustorima, provode noći u bordelima. Vodi nas autor na brojna putovanja – od Brača preko Rima, pa sve do Gruzije i Sečuana, budno pazeći da ničim ne naruši ljepotu trenutka – svaki je važan, svaki ima svoje mjesto, svaki je jednako snažan i traži zahvalnost, čezne biti zapamćen.

“glas mujezina.

Lejla guli naranču.

smrt u Rabatu.”

(“Gavran, Buddha, Yamaha”, Damir Šodan)

“Uvijek traži istinu ljepote, svaki se put vrati svijetu običnog doživljaja”, napisao je davno Matsuo Basho, najznačajniji japanski haiku pjesnik, savršeno sažimajući bit Šodanovih stihova – iako “pliva” modernim strujama (istraživanje dubina urbanog života, seksualnosti, različitih socijalnih aspekata, slobode – “Sao Paulo. truplo ispod farova. bas iz boomboxa.”; “tijesne hlače. Poroci Miamija. Gianni Versace.” i sl.) te se tako izdvaja iz uobičajenih tematskih područja haiku poezije, autor ne zapostavlja već spomenutu duhovnost – Buddhu. Naprotiv – Gavran i Yamaha savršena su mu protuteža; komadi prirode i urbanosti uklapaju se u stoljeća staru slagalicu haiku majstora, po tko zna koji put brišući granicu između umjetnosti, života i prirode. Šodan ih jednostavno pušta da se međusobno prožmu i uvuku nas u taj beskrajni krug zena koji, kako kaže jedna stara japanska pjesma,“ne možemo vidjeti niti čuti, no ako se njime služimo, neiscrpan je.”

“gavran u crkvi.

Isus bi ga spasio

– ali ne može.

(“Gavran, Buddha, Yamaha”, Damir Šodan)