Naziv djela: “Martin Mystere: Vatra koja ubija + Vrijeme nula”

Naziv izvornika: “Martin Mystere: Il Signore delle Tempeste (Il fuoco che uccide) + Tempo zero”

Scenarij: Alfredo Castelli

Crtež: Giovanni Freghieri

Naslovnice: Giancarlo Alessnadrini

Prijevod: Goran Marinić

Godina izdanja: 2009.

Nakladnik: Libellus d.o.o.

Mister Jinx vrlo je šarmantan momak.
No, posve sigurno ne zbog svog sugestivno dijaboličnog izgleda (“kozja” bradica, guste obrve ispod kojih vreba grabežljiv i pronicljiv pogled). Iako, da ste mu baš vi potencijalni klijent, nesumnjivo biste se, i protiv svoje volje, našli iznimno zadivljenim njegovim paljenjem cigare bez upaljača – tek pucketanjem prstima iz kojih sijevaju narančasti plamičci. Ništa nadnaravno ipak, riječ je o mađioničarskom triku, iluziji stvorenoj posipanjem prstiju zapaljivom tvari, s ciljem pridobivanja pozornosti za ono što tek slijedi.

Naime, Mister Jinx fascinantan je iz posve drugih razloga. Vrlo bi vam slatkorječivo iznio svoju ponudu, jednu od onih koja se nikako ne odbija jer nudi ono čega svakome u jednom trenutku ponestane – vrijeme. Začudit će vas svojom sposobnošću pogađanja vaših slabih točaka i želja, no i tu nema posebne čarolije. Dobro vas poznaje jer vas je dobro proučio. A kada, zaintrigirani ponudom, sutradan odgovorite potvrdno na njegov poziv, nećete znati kako više nema odustajanja. Uglađeni maniri i vrhunska uslužnost pratit će vas tijekom putovanja ka nepoznatom odredištu dolaskom na koje ćete saznati i vidjeti najnevjerojatnije stvari, a višeznamenkasta cijena usluge činit će se pravom sitnicom, jer kupuje ono čime se dotad činilo nemogućim trgovati. No, Mister Jinx je ionako svjestan kako novac nije problem. Ako vas je kontaktirao, to znači kako već zna da će brojne nule na vašem računu pokriti sav trošak tvrtke “Vrijeme nula”.

Gospodin Jinx zapravo je neka vrsta modernog i tehnološkog “Mefista”, sposobnog ispuniti i naizgled nemoguće ljudske želje, ali je, za razliku od svog zloglasnog pandana, mnogo više zainteresiran za materijalna dobra nego za duše onih koji mu se obraćaju (“…Imam za vas vrlo zanimljiv prijedlog… uzmimo da za deset… Ne, da za petnaest tisuća dolara imam način kako ćete nadoknaditi izgubljeno vrijeme…”).

Ovaj je duži uvod s razlogom iz prvog plana “izgurao” Martina Mystèrea, našeg osebujnog, oštroumnog i krajnje neorganiziranog detektiva nemogućeg, pustolova, pisca i kroničnog borca s vremenom. Naime, upravo u epizodi “Vrijeme nula” po prvi put susrećemo gospodina Jinxa, vještog prevaranta i jednog od najsjajnijih protivnika Martina Mystèrea stvorenih u mašti Alfreda Castellija, a Mystère, gotovo stalno frustriran vlastitom nesposobnošću učinkovitog raspolaganja vremenom i, slijedom toga, kontinuiranog kašnjenja u svojoj spisateljskoj karijeri (aspekt koji je u “Vremenu nula” predstavljen po prvi put, op.a.)., savršen je kandidat gospodinu Jinxu.

“…Kašnjenje dovodi do kašnjenja. Upao sam u nešto što se zove vrtlog na koji sam se, zapravo, naviknuo i iz kojeg se ne uspijevam izvući… Znaš li što bi mi trebalo? Mjesec dana. Samo jedan mjesec i siguran sam da bih uspio srediti sve i to jednom zauvijek.”

(“Martin Mystère: Vatra koja ubija + Vrijeme nula”)

Stara poslovica kaže: “Pazi što želiš jer bi ti se moglo ostvariti”, pa kada u New Yorku za kratko vrijeme bude zabilježeno više slučajeva tzv. “samospaljivanja” u kojima su, naizgled bez ikakvog razloga, žrtve potpuno izgorjele za svega nekoliko sekundi, dok su predmeti u njihovoj okolini ostajali netaknuti, Martin Mystère će brže nego što je mislio doći u priliku uštedjeti toliko željenih mjesec dana. Naime, najmanje dvije su žrtve prije smrti surađivale s tajanstvenim Mister Jinxom, koji jednog dana dolazi u posjet Martinu Mystèreu kako bi mu ponudio “mjesec dana više života” koji će se “odvijati izvan naše dimenzije tako da za druge prođe samo jedan dan”. Njegova je usluga opisana na početku ovog teksta, a “Vrijeme nula” naziv unosnog biznisa i futurističke ustanove u kojoj njegovi klijenti, zahvaljujući čudotvornom serumu koji ubrzava biološke ritmove, stječu mogućnost potrošiti čitav mjesec u samo jednom danu.

Martin Mystère je, naravno, savršen mamac inspektora Travisa, pa kada u “Vremenu nula” gotovo nulira i svoje postojanje, stvari se raspliću brzo i nepredvidivo. Inače, dijelovi u kojima gospodin Jinx Mystèreu objašnjava ekskluzivnost svojih usluga te način na koji je kroz uporabu znanosti i tehnološka dostignuća ostvario jednu od najvećih ljudskih želja, ostali su jednim od njegovih najzanimljivijih pojavljivanja u epizodama “Martina Mystèrea”. Tomu je uveliko doprinijela i činjenica kako su Jinx i Mystère jedan u drugome našli ravnopravnog i zanimljivog sugovornika (Jinx pohvalno zaključuje kako je “katkad morao potrošiti sate kako bi neki njegovi drugi klijenti shvatili taj koncept”, a i Mystère nevoljko zaključuje kako u razgovoru s Jinxom na trenutak čak i zaboravlja na situaciju u kojoj se nalazi).

Kako bilo, “Vrijeme nula” u svakom je pogledu zanimljiva, čak pomalo revolucionarna epizoda Martina Mystèrea koja godinom svog prvog pojavljivanja 1986. ulazi u jedne od onih u kojima se autor poigravao izumima koji su golicali maštu znanstvenika u vrijeme kada utjecaj tehnologije na svakodnevni život nije bio niti približno snažan kao što je danas, a glomazna su i zastarjela računala još uvijek predstavljala tajanstveno i složeno “čudo tehnologije”. Maštovitost Jinxovih tehnoloških izuma predstavljala je nešto poticajno i različito, što je, na neki način, postalo i zaštitnim znakom serije o Martinu Mystèreu koja je u svom izvornom značenju zapravo imala sposobnost iznijeti fascinantne hipoteze o našoj budućnosti. Uz jasne i precizne linije crteža Giovannija Freghierija, jednog od povijesnih lica izdavačke kuće Sergio Bonelli Editore te crtača sa neprikosnovenim iskustvom u misteriji (osim detektiva nemogućeg, Freghieri je crtežom izvrsno oživio i istraživača noćnih mora – Dylana Doga), “Vrijeme nula” posve je sigurno jedna od pamtljivijih i boljih epizoda serijala Martin Mystère.