Naziv djela: “Freddie Mercury – život, smrt i naslijeđe; Somebody to Love”

Ime autora: Matt Richards & Mark Langthorne

Naziv izvornika: “Somebody to Love – The Life, Death and Legacy of Freddie Mercury”

S engleskog prevela: Rebeka Vujasinović

Godina izdanja: 2018.

Nakladnik: Rockmark

“Možete imati sve na svijetu, a i dalje biti najusamljeniji čovjek. A to je najgora vrsta samoće. Uspjeh mi je donio to da sam idol ljudima širom svijeta i milijune funta, ali me spriječio da uživam u jednoj stvari koja nam je svima potrebna, a to je trajna ljubavna veza. To je kao u onim starim holivudskim pričama u kojima sve te glumice nisu mogle imati ljubavnu vezu jer su stavile karijeru na prvo mjesto. Tako je i sa mnom. Ne mogu zaustaviti kotač na neko vrijeme i posvetiti se ljubavnoj vezi jer će mi se nagomilati svakojaki poslovni problemi. Kotač se mora okretati, a to život sa mnom čini vrlo teškim za bilo koga.”

(“Freddie Mercury – život, smrt i naslijeđe; Somebody to Love”, Matt Richards & Mark Langthorne)

Kotač života već se gotovo 29 godina okreće bez Freddija Mercuryja, no njegov lik i dalje ostaje predmetom zanimanja brojnih biografa, filmskih producenata i rijeke obožavatelja od kojih mnogi nisu bili niti rođeni u vrijeme kada je Queen na svojem tronu suvereno vladao europskom i svjetskom glazbenom scenom. Mercury je nedvojbeno bio posve osobita i jedinstvena osoba koja je živjela ne pristajući na kompromise; htio je sve i htio je odmah, što je, u konačnici, rezultiralo krajem koji je možda mogao biti manje tragičan. Možda bi tada Freddie Mercury ovoga rujna proslavio sedamdesetčetvrti rođendan uživajući u narančastim azalejama svog Garden’s Lodgea. No, to zasigurno ne bi bio Freddie kojeg je svijet volio, osuđivao i divio mu se. Onog trenutka kada je Farrokh Bulsara, ambiciozni mladić iz Zanzibara koji je nesigurnost skrivao ispod krinke afektiranosti i pretjeranosti postao Freddie Mercury, budućnost je bila predodređena mnogo prije nego li se mogla i pretpostaviti.

Kada su Matt Richards, nagrađivani filmski redatelj, televizijski producent i scenarist te Mark Langthorne koji je bio menadžer mnogim glazbenim zvijezdama poput Annie Lennox i Kanyea Westa, napisali biografiju “Freddie Mercury – život, smrt i naslijeđe”, ne tako davni Oscarom nagrađeni filmski prikaz Freddijeva života nazvan “Bohemian Rhapsody” ostavio je dojam pomalo “ušećerene” i razblažene varijante onog što je tih sedamdesetih i osamdesetih činilo spiralu uspjeha, raskalašenosti i života “do daske” jednog od najvećih britanskih bandova. Mladi Rami Maleek trudio se što vjernije dočarati Freddijev lik i djelo, no umjetni zubi, bijela potkošulja i manevri s mikrofonom na stalku, jednostavno nisu bili dovoljni kako bi gledatelju približili svu složenost karizmatične i kontroverzne osobnosti kakvu je posjedovao Freddie Mercury. Richards/Langthorne biografija velikim je dijelom, pak, uspjela u tome. Svjetlosnim godinama udaljena od pukog nizanja fotografija i činjenica odavno poznatih iz novinskih članaka, ne pripovijeda samo o popularnosti, karijeri i životu jednog čovjeka.

Naime, superiornost ove biografije nad ostalim djelima slične vrste jest u gotovo besprijekornom ispreplitanju tri zasebne, potpuno različite priče. Prva je ona Freddijeva, šokantna i beskompromisna, koju slijedi priča o rađanju Queena – svemira čija je Mercury jezgra bio sve godine njihova djelovanja, dok je treća ona najmračnija i najtragičnija, ona koja stručno, gotovo liječnički minuciozno pred čitatelja podastire surove činjenice postanka i širenja jedne od najvećih pošasti modernog doba – HIV virusa, odnosno AIDS-a. Autori ih spajaju začuđujućom lakoćom brutalno “mapirajući” sve točke njihovih križanja – od divljine Konga iz koje je virus HIV-a “pobjegao” u ostatak svijeta, sve do opskurnih njujorških lokala u kojima su homoseksualne bakanalije okupljale sve one željne zabranjenih užitaka, uključujući i Freddija Mercuryja. Stavljajući snažan naglasak na pjesme i albume Queena, kao i na Mercuryjevu ulogu u njima, autori se nisu ustručavali i vrlo intenzivno pisati o pozadini koja je utjecala na većinu sfera njihova rada – Freddijevu seksualnost i tajne koje je morao skrivati od očiju javnosti tih šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Gotovo je opipljiva empatija koju na trenutke moramo osjećati prema čovjeku koji je, paradoksalno, najviše u životu volio jednu ženu – Mary Austin i čija se neutaživa želja za uspjehom i priznanjem borila sa još većom glađu – onom za istinskom ljubavlju. Nastupajući pred prepunim stadionima sa svijetom na dlanu, ipak je imao prazne ruke. “The Great Pretender” nosio je svoje srce kao krunu, no ostao nevidljivim čovjekom. Praznina koju je ispunjavao bezbrojnim homoseksualnim aferama, drogom i alkoholom, na kraju ga je uvukla u svoje ništavilo i pokrenula spiralu zaraze virusom HIV-a i početka kraja. Čak i kada je “u kolovozu 1991. ponovno počeo umirati” iscrpivši sve dostupne metode liječenja, Freddie se grčevito držao tvrdoglave zaljubljenosti u život pjevajući do posljednjeg trenutka. Do debelim slojem šminke prekrivenog izmučenog lica i vodviljskog pozdrava uz “još uvijek vas volim” u These Are the Days of Our Lives“, Freddie je volio taj život kojeg je konzumirao prebrzo i prežestoko. No, tada je došlo vrijeme za konačno zbogom. Prestavši uzimati lijekove, odlučio je otići na svoj način. Onako kako je i živio.

Matt Richards i Mark Langthorne u ovoj biografiji nisu težili senzacionalizmu kao niti uljepšavanju. Freddijev su život, smrt i naslijeđe ostavili pod svjetlima pozornice onakvima kakvi su doista i bili. Zvjezdani, raskalašeni, usamljeni i tragični. I sve ono između što nije zabilježeno u knjizi, ali je ostalo u svakoj noti i riječi Freddijevih pjesama. Jer kroz njih je najlakše govorio ostavivši nam sve svoje tajne u naslijeđe.

“Volio bih da sam imao stvarno prekrasnu vezu s nekim, dugotrajnu vezu jedan-na-jedan, ali osjećam da to u životu više neću imati i mislim da moj život više to ne može podržati. Nikada mi to nije uspijevalo. Mislim da će se moj život svesti na ovo i pomirio sam se s time.

…

“Freddie Mercury, pjevač i skladatelj, bio je visok 180cm, imao crnu kosu i tamnosmeđe oči. Volio je operu i balet, Lana Turner mu je bila omiljena glumica, a Aretha Franklin samo jedna od mnogih najdražih pjevačica. Volio je piti šampanjac ili votku s ledom, pušio je ljubičasti Silk Cut, a indijska hrana mu je bila omiljena.

Umro je 24. studenoga 1991. u dobi od 45 godina.”

(“Freddie Mercury – život, smrt i naslijeđe; Somebody to Love”, Matt Richards & Mark Langthorne)