Naslov djela: “Divlje iskre”
Ime autora: Nikita Gill
Naslov izvornika: “Wild Embers”
S engleskoga prevela: Ira Martinović
Godina izdanja: 2020.
Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o.
Pogledaj kako/zvijezde plamte/na noćnom nebu, poziva nas britanska autorica Nikita Gill na putovanje zaiskrenim stazama svoje poezije, onakve kakvu radije osjećamo negoli izgovaramo. Jer, teško je pronaći pravu riječ za nepregledno mnoštvo osjećaja kojima nas život i opterećuje i obogaćuje, sve u isti mah.
Gill svojim stihovima pokreće mikro revoluciju ženstvenosti koristeći ih kao oruđe stvaranja ugodnog doma vlastitoj duši – tijela u kojem se svaka žena osjeća slobodnom, jedinstvenom. Svaka je junakinja onih bajki koje se usudi sanjati – nesavršena princeza Ariel koja s ponosom nosi svoj riblji rep, jer zna da se pjev sirene mnogo snažnije čuje od koraka koji oklijeva; Snjeguljica koja hrabro odbija zagristi otrovne jabuke koje joj nude, jer zna da je stvorena sama birati zalogaje na pladnju života.
Ona je Afrodita koja nikome ne odgovara za svoju ljepotu i izdržljiva Hera čija je “hrabrost sazdana od boli”, ali je i dalje hrabrost. Moćna i nepokoriva.
Jednom kada spozna “vrijednost, težinu, gustoću svoje duše” o kojoj Gill tako neumorno piše, čitatelj je bliži iscjeljenju, bliži je svom skrivenom “ja”, toj sitnoj divljoj iskri koja će započeti požare i nagnati ga da preuzme odgovornost za taj “vlastiti mali život” koji mu je povjeren.
Nikita Gill napisala je poeziju koja, kako to već poezija čini, umije tkati niti koje u svakome tko je čita stvaraju drugačije uzorke. Šarene, svjetlije, tamnije, čvršće i raspletenije. Ali svaki od tih uzoraka skriva iskru. Jednom užgana, ne gasi se. Samo razgorijeva i mijenja krajolik koji zove svojim domom.
“Za najcrnjih dana
pogledam zvijezde
i zadivim se
mreži vremena
koja mi uzvraća pogled.”
(“Crni dani”, zbirka “Divlje iskre”, Nikita Gill)