Naslov djela: “Woodstock: Kako napraviti najveći festival na svijetu”
Ime autora: Michael Lang i Holly George Warren
Naslov izvornika: “The Road to Woodstock”
S engleskog preveo: Stjepan Vrečko
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Rockmark
“Woodstock je postao simbol naše solidarnosti. I za mene je najviše predstavljao baš to – povezanost jednih s drugima, a nju smo osjetili svi mi koji smo radili na festivalu, svi oni koji su ga posjetili i milijuni onih koji nisu mogli biti prisutni. Tog vikenda u kolovozu, tijekom burnog razdoblja u našoj zemlji, pokazali smo najbolje od sebe i usput stvorili društvo kojem smo težili, pa makar to bilo i nakratko. Bilo je pravo vrijeme, bilo je pravo mjesto, duh je bio pravi, a pravi smo bili i mi. Rezultiralo je to slavljem i potvrdom naše ljudskosti – jedan od rijetkih trenutaka u povijesti, koliko mi je poznato, kada su sreća i radost postale glavne vijesti.”
(“Woodstock: Kako napraviti najveći festival na svijetu”, Michael Lang i Holly George Warren)
O “tri dana mira i glazbe” koji su se od 15. do 18. kolovoza te 1969. održali na poljanama farme Maxa Yasgura u Bethelu u državi New York, napisano je mnogo knjiga, snimljeni su sati i sati televizijskih emisija te napravljeno bezbroj intervjua sa izravnim i neizravnim sudionicima, no jedini koji je dao potpun insajderski uvid u stvaranje i zakulisne tajne legendarnog Woodstock festivala upravo je njegov suorganizator, producent Michael Lang – “klinac iz Bensonhursta koji voli popušiti džoint, voli slušati jazz i koji se, krajem šezdesetih preselio u Woodstock i ondje počeo zamišljati festival glazbe i umjetnosti”. No, prije nego je zamisao o Woodstock festivalu počela tinjati u Langovom umu, ovaj je poduzetni i snalažljivi mladac vještine “zanata” izbrusio vodeći head shop u Coconut Groveu u Miamiju (trgovini koja je poslovala pod stalnim policijskim nadzorom i racijama, no nikada nije zatvorena) te organizirajući cijeli Miami Pop Festival za samo tri tjedna zahvaljujući svojim izvrsnim pregovaračkim sposobnostima. Jimi Hendrix, Chuck Berry ili John Lee Hooker samo su neki od izvođača koji su tog proljeća 1968. sudjelovali na spomenutom festivalu te tako čvrsto utrli stazu koja je vodila prema Yasgurovoj farmi u Bethelu, 65 kilometara jugozapadno od Woodstocka. Naime, čak niti poduzetnički duh i uvjerljivost Michaela Langa nisu bili dovoljni za svladavanje svih prepreka koje su se našle na putu do najvećeg festivala od svih. Iako je na svoju stranu lako pridobio Billyja Grahama, suparnika koji je jedini bio ozbiljna prijetnja održavanju festivala, nije uspio postići da gradić Wallkill u neposrednoj blizini Woodstocka bude festivalska lokacija jer se jednostavno pokazao premalim za očekivani broj posjetitelja. Kako bilo, Michael Lang uspio je uvjeriti farmera Maxa Yasgura da mu ustupi svoju farmu za održavanje festivala, i to tako jednostavno i vješto da se i Maxova supruga Miriam prisjetila kako je Michaelu “trebalo ukupno dvadeset minuta da šarmira sugovornika”.
Kako se u knjizi Michael Lang i brojni njegovi kolege koji su tada sudjelovali u organizaciji živopisno prisjećaju, Lang je za pripremanje festivala u rekordnom roku uspio “regrutirati” gotovo svaku raspoloživu osobu – tvrtke za čišćenje smeća, dvjesto radnika koji su pripremali teren i kamp, sedamdeset stolara i radnika za gradnju pozornice, rasvjetu, ozvučenje, paviljon, štandove; telekomunikacijsku tvrtku, sprovođenje struje sa dvanaest kilometara udaljenih dalekovoda, catering… Usklađena mašinerija jurila je ka onome što je tog 15. kolovoza 1969. izgledalo “kao doček Nove godine na duplo većem i savršeno osunčanom Times Squareu, bez zidova i ograda koje sputavaju ljude”.
“Gdje god bih pogledao, vidio sam samo dobroćudnost. Čak i ljudi najbliže pozornici nisu vikali da se nešto počne događati. Bio je ljetni dan i imali su super provod u prirodi. Neki su pušili travu, plesali uz radio, neki se igrali frizbijem. Neki su ležali na suncu i dremuckali, a neki su vodili ljubav ispod pokrivača. Ali većina ih se upoznavala i družila jedni s drugima. Nije bilo bitno odakle su došli i jesu li bili mladi ili stari. Atmosfera je bila odlična.”
(“Woodstock: Kako napraviti najveći festival na svijetu”, Michael Lang i Holly George Warren)
Unatoč obećavajućem početku nakon svih prepreka koje je trebalo premostiti te broju posjetitelja koji je višestruko nadmašio očekivanja (tada je bilo procijenjeno kako je prvog dana na festival krenulo oko milijun ljudi koji su se morali vratiti nazad, jer mjesta jednostavno više nije bilo), veliki se problem pojavio pri otvaranju festivala. Naime, kako se Michael Lang prisjeća u knjizi, prvi je trebao nastupiti Jimi Hendrix s nenajavljenim akustičnim setom, no kako nikako nije dolazio, vrlo je brzo postalo potrebno pronaći zamjenu. Lang se za pomoć obratio Timu Hardinu, no krhko, metadonskom terapijom poljuljano samopouzdanje folk kantautora, kao posljednju mu je opciju ostavio Richija Havensa koji je točno u 17:07 izašao na pozornicu u narančastom dashikiju, bijelim hlačama i sa Guild akustičnom gitarom u ruci te hipnotičkim skandiranjem “FREE – dom” praćenim ritmovima “Sometimes I Feel Like a Motherless Child” ispisao prvu stranicu legende o Woodstocku. Nakon njega sve je išlo u savršenom ritmu ljubavi i glazbe, točno onako kako je zamislio Michael Lang – na ogromnoj su se pozornici smjenjivali glazbenici poput Joan Baez, Santane, Grateful Deada, Janis Joplin, Creedence Clearwater Revivala, Joe Cockera… A kada je Jimi Hendrix u ponedjeljak, 18. kolovoza 1969. negdje oko 10:30, odsvirao “Hey Joe”, “sve ono što se činilo kao vječnost, prošlo je u treptaju oka. I ništa više neće biti isto”.
Michael Lang nije bio samo suorganizator Woodstocka. Nije bio samo vrhunski poduzetnik, pregovarač i mirotvorac. Lang je bio vizionar čija je vizija sezala daleko izvan okvira Woodstocka. Bio je osoba koja je mogla osjetiti tu vibraciju mira i ljubavi mnogo prije nego li se na prostranim poljanama Maxove farme okupio nezamisliv broj ljudi željnih umjetnosti, glazbe i zajedništva jačeg od svake spolne, rasne ili vjerske podjele. “Woodstock: Kako napraviti najveći festival na svijetu” sjajan je prikaz nastojanja jednog čovjeka da pomakne, odnosno sruši društvene i druge prepreke koje su stajale na putu ka organizaciji događaja za koji su mnogi vjerovali kako jednostavno nije moguć. Woodstock je u jednom trenutku postao stil života, a Michael Lang svojim je radom otvorio vrata modernim festivalima i drugim sličnim događanjima širom svijeta, nastavivši kročiti tim putem i danas kao čelni čovjek tvrtke koja se bavi produkcijom live nastupa i događanja, filmskom i kazališnom produkcijom te menadžerskim poslovima.
“Krenuo sam dalje, ali Woodstock je uvijek bio sa mnom, kamo god bih krenuo.”
(“Woodstock: Kako napraviti najveći festival na svijetu”, Michael Lang i Holly George Warren)