Naziv djela: “Potpuna ekstaza: Narkotici u Trećem Reichu”
Ime autora: Norman Ohler
Naziv izvornika: “Der totale Rausch. Drogen im Dritten Reich”
S njemačkoga preveo: Boris Perić
Godina izdanja: 2018.
Nakladnik: Naklada OceanMore
Puritanizam je bio jedna od glavnih opsesija nacističke propagande: na ruševinama Weimarske republike čvrsti su Nijemci, zdravih tijela i oštrog uma, naizgled gradili jednako tako zdravo i jedinstveno njemačko društvo. Stvarnost je, međutim, bila nešto drugačija. Stalni sukobi, korupcija i kriminal nisu bili rijetkost tijekom Hitlerove vladavine.
Kao niti narkotici.
Tako se heroin, između ostalih primjena, katkad propisivao u sklopu terapije za liječenje tuberkuloze, dok je kokain bio jedno od uobičajenih sredstava za ublažavanje bolova.
“…derivat morfina – prva dizajnerska droga uopće. Pod imenom heroin došla je na tržište i krenula u svoj pobjednički pohod. “Heroin je lijep posao”, izjavljivali su Bayerovi direktori ponosno i prodavali ga kao sredstvo protiv glavobolje, mučnine, pa čak i kao sirup protiv kašlja za djecu. Mogao se davati čak i dojenčadi, kod crijevnih tegoba i problema sa snom.”
(“Potpuna ekstaza: Narkotici u Trećem Reichu”, Norman Ohler)
No, kako u “Potpunoj ekstazi” otkriva njemački pisac, scenarist i novinar Norman Ohler, jedna je droga imala apsolutni primat nad svim ostalim narkoticima koji su tih kasnih tridesetih i četrdesetih godina kolali žilama nacističke Njemačke. Iz Temmlerovih pogona svjetlo je dana ugledao N – metilamfetamin – crystal meth, “zločestiji” brat blizanac benzedrina, odnosno uspješnog amfetamina koji se koristio u SAD-u. Ovo sredstvo nalik na adrenalin činilo je da se uživatelj “iznenada osjeća budnim, osjeća povišenje energije; osjetila mu se izoštravaju do krajnjih granica”, a u tom umjetnom podražaju i euforiji “organizam mobilizira sve snage”. U Njemačkoj patentiran pod nazivom Pervitin, ubrzo je krenuo u svoj toksični pohod.
“…na berlinskim oglasnim stupovima, na vanjskim stranama tramvaja, u omnibusima, u gradskoj i podzemnoj željeznici, pojavili su se plakati. Moderno – minimalistički, navedeni su bili tek ime marke i medicinske indikacije: tjelesna i motivacijska slabost, depresije. Uz to je bila prikazana narančasto – plava Pervitinova zaobljena kutijica…
…svi su berlinski liječnici od Temmlera dobili pismo u kojem je sasvim neuvijeno pisao da je cilj tvrtke osobno uvjeriti medicinare: što se nekome i samome sviđa, to će valjda rado preporučivati dalje. Priložene su bile besplatne tablete s tri miligrama sadržaja…
Droga u pokusnoj fazi. Kao i stari dilerski trik: prva doza uvijek je besplatna.”
(“Potpuna ekstaza: Narkotici u Trećem Reichu”, Norman Ohler)
Postavši, kako Ohler sugerira, “simptomom meritokracije koja se počela razvijati”, Pervitin se uvlačio u svaku poru društva, a sve sa ciljem zdravstvene dobrobiti koju je navodno donosio. Na tržištu se tako našla čak i vrsta pralina punjenih metamfetaminom. Hildebrand – praline uvijek vesele – glasio je njihov dobroćudni slogan. “Uveseljavajuće” praline bile su velikodušno napunjene sa četrnaest miligrama metamfetamina, što je bila gotovo peterostruka doza Pervitina. Očajnim kućanicama savjetovalo se konzumiranje tri do devet pralina dnevno, jer su “posve bezopasne, za razliku od kofeina” (!?), a uz to i tope kilograme (jedno od svojstava metamfetamina jest, naime, i smanjivanje teka).
Vrijeme općeg uzleta, Hitlerovih megalomanskih zamisli i pothvata bilo je “vrijeme društvenih zahtjeva: moralo se pripadati kolektivu, moralo se biti uspješan – ako ni zbog čega drugog, a onda da se ne izazove sumnja”. Isti taj opći uzlet kod mnogih je izazvao zabrinutost kako neće moći držati korak sa tom munjevitom mašinerijom nacionalsocijalizma. Svaka je pomoć bila dobrodošla. Posebno ona u obliku tableta.
Nije, stoga, trebalo dugo da Pervitin postane sastavnim dijelom vojne opreme – čarobna tabletica koja dokida vojničku potrebu za snom i čini ih nepobjedivima. Odnosno tjera ih da se tako osjećaju.
Kako Ohler navodi, njemačkoj je vojsci, uključujući i snage ratnog zrakoplovstva, u proljeće i ljeto 1940. godine isporučeno više od 35 milijuna tableta Pervitina , a tzv. Ukazom o sredstvu za razbuđivanje Pervitin je planski uveden u sanitetsku opremu. Sa njemačkim vojnicima koji su mogli ostajati budni i po dva dana, Blitzkrieg je mogao početi.
“A to više nije bilo zamislivo bez droge”.
Oslanjajući se na dokumentirane povijesne izvore, Ohler u svom djelu iscrpno analizira iznimno važnu osobu tog doba – dr. Thomasa Morella, Hitlerovog osobnog liječnika, čovjeka od Führerovog najvećeg povjerenja i osobu koja je imala moć bolestima, obmanama i sumanutošću nagriženog Hitlera jednom injekcijom pretvoriti u vođu kojem se svojevoljno klanjala čitava jedna nacija, a prisilno većina Europe.
Adolfu Hitleru nije bilo posebno važno ubrizgava li Morell u njegove vene grožđani šećer, metamfetamin ili pak Eukadol, opijat jači od heroina – ono što je bilo bitno jest održanje sposobnosti uvjeravanja masa da njegove sulude zamisli imaju racionalno pokriće.
Uglavnom ga nisu imale. No, on je bio Pacijent A. Onaj za kojeg ne vrijede pravila. Dok god je šprica bila puna.
Početkom 1945. godine i razdoblja bez opijata, Hitler je bio ruševina – poluslijep, drhtav i nemoćan.
Moglo bi se reći kako u središtu pozornosti “Potpune ekstaze” nije Hitler, već dr. Morell, pravi čovjek na pravom mjestu u pravo vrijeme. U vremenu kad su se šanse za opstanak mjerile uspješnošću integracije u društvu utemeljenom na dobrim vezama i sposobnosti biti od koristi, Morellova bliskost sa Führerom bila je od neprocjenjive vrijednosti za berlinskog liječnika. U relativno kratkom razdoblju, Thomas Morell prepoznao je vrlo lukrativne poslovne prilike, pa je tako, primjerice, kupnjom velike tvrtke u zaposjednutoj Čehoslovačkoj započeo sa masovnom proizvodnjom vitaminskih i hormonskih pripravaka koji su kao sirovinu koristili životinjske dijelove poslane iz ukrajinskih klaonica.
“Odvozio je čak i kokošje noge, jer njih je koristio za kuhanje želatine. Tovarna lista tipičnih Morellovih vagona: sedamdeset bačava usoljenih jetara, tisuću dvadeset i šest svinjskih želudaca, šezdeset kilograma ovarija, dvjesto kilograma bikovskih testisa.”
Nema sumnje kako je proizvodnja i uporaba narkotika bila široko rasprostranjena u vremenu nastojanja ostvarivanja iracionalnih ideja i krvavih pohoda, no je li doista bila presudna za ishod njemačkih bitaka, odnosno je li karta Europe više nego tenkovima i puškama doista bila crtana bijelim linijama Pervitina, ostaje na izučavanje povjesničarima. “Potpuna ekstaza” nudi drugačiji pogled na jedno vrijeme i sustav koji je u svoj vrtlog ludila usisao sve što bi mu se našlo na putu. A gotovo neprimjetni ostatci otrova koji su Hitler i njegovi poslušnici pritom ubrizgali u sve čega bi se dotakli još uvijek kolaju negdje u venama svijeta.
“On (Hitler), koji je napravio toliko toga užasnog, sad će se išuljati pred odgovornošću, a kako za zlatni šut više nije bilo Eukadola, odabrao je olovo. Samo pištolj je snažniji od igle… Nakon sablasne svadbene ceremonije služili su se špageti s umakom od rajčice, cijanovodik kao desert i pucanj u glavu pištoljem 6.35 mm Walther.
Dana 30. travnja 1945. oko 15:30 Pacijent A konačno je propao od vlastita sustava potiskivanja stvarnosti, predoziran toksičnom mješavinom, svojim posljednjim, od samoga početka na propast osuđenim pokušajem uništenja svijeta u potpunoj ekstazi.”
(“Potpuna ekstaza: Narkotici u Trećem Reichu”, Norman Ohler)