Sanjala sam te
Sinoć.
Bio si plaha
Grlica
Na oknu
Prozora.
Dah toplog
Lipanjskog vjetra
Zapleten u mojoj kosi.
Voljela sam te
Silno
U tom snu.
Stiskala ti bijela
Krila u svojim
Njedrima
I plakala od
Ljubavi.
Jer jutra me dočekuju
Prazna poput
Bezdana.
I sada znam da ljubav
Ne boli nikada.
Bole rastanci, sjećanja
I usamljenost.
Zbog njih i živeći
Umiremo.