Plaho kao
Košuta
Pobjegla je
Noć.
Jutro se
Pružilo
Ispod moga
Prozora
A ja
Još čujem
Tvoj glas
Kroz žamor
Stotina
Nepoznatih.
Kao da si
Opet ovdje
I kao da je bilo
Nekad
Dijelimo iste
Osmjehe i
Suze su slane
Za nas oboje.
Ne tugujemo
Za onima što su
Otišli.
Već oplakujemo onaj
Dio nas
Koji su odnijeli
Sa sobom.