Naziv djela: “Prodana duša”
Ime autora: Paul Beatty
Naziv izvornika: “The Sellout”
S engleskoga prevela: Patricija Horvat
Godina izdanja: 2018.
Izdavač: Fraktura
“Možda je teško povjerovati u to jer dolazi iz usta jednog crnca, ali nikad u životu nisam ništa ukrao. Nikad nisam varao na porezu ni na kartama. Nikad se nisam prošvercao u kino ni zadržao višak kusura koji mi je uzvratila blagajnica u dućanu… Nikad nisam provalio u kuću. Ni opljačkao dućan s alkoholnim pićima. Nikad se nisam ukrcao u pun autobus ili vagon podzemne i sjeo na sjedalo rezervirano za starije osobe, izvadio svoj divovski penis i izdrkao ga s izrazom lica koji je istodobno razvratan i snužden. Ali evo me ovdje, u prostranim dvoranama Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država, dok mi je auto parkiran ilegalno i donekle ironično u Aveniji Ustava; ruke su mi prekrižene iza leđa i svezane lisičinama, prava na šutnju odavno sam se odrekao i sad sjedim u debelo tapeciranom stolcu koji, baš kao i ova zemlja, nije onoliko udoban koliko izgleda.”
(“Prodana duša”, Paul Beatty)
Kada sam počela čitati “Prodanu dušu” prvih mi se pedesetak, pa čak i više stranica, iako natopljenih ironijom i određenim gorkim humorom te beskrajno pogađajući u srž rasne segregacije, učinilo “teškima”. Teškima u smislu naracije koja je svakim slovom proizvodila rečenice nakon kojih nužno morate zastati, razmisliti kamo vas vodi taj pripovjedač među prijateljima poznatiji kao Bombon.
Nakon što se našao pred Vrhovnim sudom SAD-a, optužen za robovlasništvo, Bombon započinje svoju priču koja nas vodi u gradić Dickens – “getoiziranu zajednicu u južnom predgrađu Los Angelesa” gdje je proveo djetinjstvo obilježeno sociološkim i rasnim, često okrutnim i mučnim, eksperimentima kojima ga je podvrgavao njegov otac, privremeni voditelj Odsjeka za psihologiju Državnog koledža West Riverside i stalni provoditelj sadističkih testiranja nad svojim malodobnim sinom.
“…Ali više od činjenice da nikad neće dobiti parkirno mjesto sa svojim imenom ili smanjenu satnicu pogodila ga je činjenica da sam ja propali socijalni eksperiment, da sam statistički beznačajan sin koji je pogazio njegove nade i kad sam u pitanju ja kao osoba i kad je u pitanju crna rasa.
…
Ako postoji raj vrijedan sveg tog truda koji ljudi ulažu kako bi stigli u njega, onda se za dobro svog oca nadam da postoji i nebeski časopis za psihologiju. Časopis u kojem se objavljuju rezultati neuspjelih eksperimenata, jer priznavanje nepotkrijepljenih teorija i negativnih rezultata jednako je važno kao i objava studija koje dokazuju da crno vino doista liječi sve bolesti, kao što se oduvijek pretvaramo.”
(“Prodana duša”, Paul Beatty)
Nakon očeve nesretne smrti, Bombon, obilježen nedorečenošću i zbunjenošću u pogledu svog rasnog identiteta te suočivši se sa nestankom Dickensa sa zemljopisnih karata, ipak opstaje zahvaljujući farmi koju posjeduje te jedinom preostalom prijatelju – ostarjelom Hominyju Jenkinsu, svojevrsnom “sjedokosom reliktu Čiča Tominog razdoblja” (ref. Harriet Beecher Stowe – “Čiča Tomina koliba”) i nekadašnjoj crnačkoj filmskoj zvijezdi koja je provela čitav glumački vijek karikirajući rasizam u svojim ulogama. Pa kada jednog dana Bombon, kojemu se u glavi postupno rađala ideja re-segregacije, odnosno ponovnog uspostavljanja ropstva kako bi Dickens vratio na zemljovide, spasi Hominyja u njegovom pokušaju samoubojstva, ovaj mu se u znak zahvalnosti ponudi biti robom. I upravo u ovom trenutku istinska satira preuzima glavnu riječ.
Na neki način preuzevši očevo naslijeđe socioloških eksperimenata, novopečeni robovlasnik Bombon upušta se u reanimaciju grada Dickensa, a vrijednosti i društvene norme do kraja romana vise glavom prema dolje. No, taj pogled naopačke pomaže i čitatelju i našem robovlasniku da napokon vide stvari onakvima kakve doista jesu.
“…I zato mi vjerujte kad vam kažem da je porobljavanje ljudi iznimno frustrirajuća djelatnost. A i ne može se reći da sam stvarno djelovao; vladavina nad tim klinički depresivnim sužnjem bila mi je nametnuta. I da raščistimo: bezbroj puta pokušao sam “osloboditi” Hominyja. Nije ništa vrijedilo samo mu reći da je slobodan.
…
Čak sam zamolio Hamptona da mi sastavi povelju o oslobođenju napisanu u žargonu iz industrijskog doba i platio dvjesto dolara nekom javnom bilježniku da napiše ugovor na drevnom pergamentu koji sam pronašao u jednoj papirnici na Beverly Hillsu… “Onima kojih se tiče”, počinjao je tekst… “…Hominy Jenkins sada je slobodan crnac…”
…Smicalica nije upalila. Hominy je jednostavno spustio hlače, posrao mi se po pelargonijama, obrisao dupe svojom slobodom i vratio mi je.”
(“Prodana duša”, Paul Beatty)