Naziv djela: “Za tvoje dobro”
Ime autora: Ellen Marie Wiseman
Naziv izvornika: “The Life She Was Given”
S engleskog prevela: Antonia Bojčić
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o.
“Dva lava stoje u kavezima… Jedan od njih spava, masivne glave naslonjene na zid, a njegova smeđa, zapetljana griva viri kroz rešetke…Lilly uspori i zagleda se u njegove tužne, smeđe oči… Odjednom je preplavi tjeskoban osjećaj zatočenosti koji je podsjeti na dom, pa je probode teška, užasna čežnja za domom… Učini joj se kao da može osjetiti lavovu žudnju za slobodom jednako kao što osjeća vlastitu žalost i strah. Možda sanja da leži u svježoj travi i trči prostranim savanama u Africi, kao što je ona sanjala da bježi iz sobe i izlazi van.”
(“Za tvoje dobro”, Ellen Marie Wiseman)
Ellen Marie Wiseman je u djelu “Za tvoje dobro” posve diskretno, no primjetno utkala elemente gotičkog romana – sumornu atmosferu imanja Blackwood i tavanskog sobička u kojem je devetogodišnja Lilly snatrila o slobodi i životu kako bi kroz dirljivu pripovijest progovorila o zlostavljanju djeteta kroz generacije. Iznimno razrađen zaplet u mnogim trenucima vješto balansira između posvemašnjeg užasa i iznenađujuće nježnosti, otkrivajući pritom i mnoge manje poznate povijesne činjenice.
Tridesetih godina prošlog stoljeća Lilly, djevojčicu zatočenu u tavanskoj sobi imanja Blackwood, roditelji prodaju cirkusu braće Barlow. Dvadeset godina kasnije, Julia, odbjegla tinejdžerica, nakon smrti roditelja, nasljeđuje imanje i farmu konja, gdje otkriva mračne tajne svoje prošlosti. Imanje se zove Blackwood i Juliji će dati odgovore kojima se nije mogla niti nadati.
Coralline Blackwood, zajednički nazivnik obiju priča i okrutni matrijarh čije je glavno “oružje” i opravdanje svih grijeha Biblija, odlučuje se riješiti kćeri jedinice Lilly na hladnokrvan i bešćutan način – prodaje je cirkusu. Naime, Lilly ima albinizam, a Coralline izgled svoje kćeri smatra “abominacijom”, kaznom Božjom, pa kada djevojčica po prvi put napusti tavan Blackwooda i otputuje za svojom novom sudbinom, Corallinina odluka još će dugo lebdjeti nad glavama onih koji joj se nisu usudili usprotiviti.
Wiseman sa svakim novim poglavljem prelazi jaz između desetljeća, vješto pletući dvije priče – obje o dvije djevojke zatočene u svijetu koji nisu poznavale – Lilly ispred varljivih cirkuskih svjetala, Julia između mračnih zidova imanja Blackwood u kojem iz svakog kutka još diše Corallinin duh.
Fascinantna je Lillyna transformacija od nakaze iz sporedne predstave, preko medija prevaranta pa sve do glavnog izvođača, jer otkriva povezanost varljive privlačnosti cirkuskog života te postupne promjene načina na koji Lilly doživljava svoj izgled, sebe samu. Njezina priča niti u jednom trenutku nije crno – bijela. Vječito rastrgana između bolne prošlosti i nesigurnosti u vlastiti izgled, u cirkusu nalazi svojevrsno utočište. Cirkuski šatori u doba su Velike depresije bili dom mnogim izopćenicima, onima koje je društvo iz ovih ili onih razloga odbacilo, no istodobno su bili i poprište gotovo svakodnevnih okrutnosti i iskorištavanja. Jaki likovi poput Glory, tetovirane žene i Colea, jednog od krotitelja slonova, na dojmljiv način naglašavaju onu ljudsku stranu cirkuskog života temeljenog na iluziji i vječitoj predstavi. Pa i Lillyin albinizam u cirkusu se istodobno smatra nečim nadzemaljskim, egzotičnim, prekrasnim, no i čudovišnim – ovisno s koje strane ga se promatra, odnosno tko ga promatra. Čak je i njezina vlastita majka odbacuje jer je presavršena, u svojoj bijeloj puti i kosi je čudovišno lijepa i kao takva mora biti kazna za njezine vlastite grijehe.
“Za tvoje dobro” je živ, kaotičan labirint želja, očekivanja i bolnih istina, priča o strašnoj vezi majki i kćeri. Prošlost i sadašnjost u njemu se sudaraju uz urlik slonova, topot konjskih kopita, u tišini tavanske sobe, i čitatelja vode do (ne)očekivanog, dirljivog finala.
“…neki ljudi smatraju da drukčiji vanjski izgled nužno podrazumijeva unutarnju trulež’. Pogledala je Lilly. ‘No mi znamo da to nije točno, zar ne?’ Lilly je kimnula glavom.
(“Za tvoje dobro”, Ellen Marie Wiseman)