Naziv djela: “Snježna sestra”
Ime autora: Maja Lunde
Ilustracije: Lisa Aisato
Naziv izvornika: “Snøsøsteren”
S norveškog prevela: Željka Černok
Godina izdanja: 2018.
Nakladnik: Naklada Ljevak
“Svaki put kad pada snijeg, sjeti se mene, rekla je. I ne zaboravi da sam ja u svakoj pahuljici.”
(“Snježna sestra”, Maja Lunde)
Božić nije uvijek samo sjaj lampica okićenog drvca, toplina doma, miris blagdanskih kolača. Božić je i nostalgija, prigušena nijansa žala za prošlim vremena koje nerijetko poistovjećujemo sa nečim sretnijim, bezbrižnijim. Nečim što je davno prošlo kroz naše živote ostavljajući za sobom tek blago svjetlo čiji odsjaj uhvatimo u božićnim kuglicama kada ih u Badnjoj večeri izvadimo iz kutija u kojima su snivale dvanaest dugih mjeseci. I u tom tihom, svjetlucavom trenutku okus suza pomiješa se sa okusom paprenjaka i cimeta, pa nadolazeće božićno jutro osvane u izmaglicama smijeha i sjete.
“Snježna sestra” norveške spisateljice Maje Lunde izranja iz jedne od takvih izmaglica. U čežnjama i tugama prošlih Božića nastanile su se nada i svjetlost, a posve neobično prijateljstvo dječaka Kristiana i djevojčice Hedvige skrilo je pobjedu ljubavi nad smrću i tamom. Smrt Kristianove sestre njegove je roditelje pretvorila u sjene ljudi koji su nekada bili, a njega osudila živjeti u tim sjenama. No, susret sa Hedvigom, djevojčicom u crvenom kaputu, te je zime nemoguće učinilo mogućim i dokazalo kako “iako je snijeg hladan, kao da cijeli svijet čini toplijim, mirnijim i sigurnijim”.
Pa, iako je ljubav jača od zaborava, lijepe uspomene su one koje uvijek pričinjavaju najviše boli. No, jednom kad ih uspijemo pogledati u oči i prigrliti kao neraskidivi dio nas, spoznat ćemo kako nam upravo one pomažu nastaviti dalje. “Snježna sestra” je, stoga, priča koja pripada svakome od nas, jer je satkana od života samog – prijateljstava, ljubavi, smrti, tuga i nade. A svaki trenutak ima svoje svjetlo i svoju tamu. Jedno bez drugog ne može postojati.
“Jesi li ikada razmišljao o tome da je snijeg ustvari voda?’, rekla je Hedviga.
‘Hm, nisam’, rekao sam.
‘Čudno kako nešto tako crno i mračno i teško može biti tako lagano i krhko i lijepo.”
(“Snježna sestra”, Maja Lunde)