Naslov djela: “Oporavak Rose Gold”
Ime autora: Stephanie Wrobel
Naslov izvornika: “The Recovery of Rose Gold”
S engleskog preveo: Damir Biličić
Godina izdanja: 2020.
Nakladnik: Vorto Palabra
“Na najteži mogući način shvatila sam da roditelji nemaju rješenja i odgovore na sve. Iako mi želimo da imaju. I prva dva desetljeća života mislimo da je tako, ovisno o roditeljima i tome koliko dobro oni prikrivaju vlastite nedostatke. No na koncu otkriće o tome da su i naši roditelji samo obični smrtnici nije se ni po čemu razlikovalo od spoznaje istine o Djedu Mrazu ili uskršnjem zecu.”
(“Oporavak Rose Gold”, Stephanie Wrobel)
Kakva majka, takva kći. Američko – britanska spisateljica Stephanie Wrobel vrlo je vješto ovu staru izreku iskoristila kao spiritus movens svog romana prvijenca “Oporavak Rose Gold” stvorivši prilično mračnu, složenu priču o granicama majčinske ljubavi, odnosno nepostojanju istih.
Kada Patricia “Patty” Watts, nakon pet godina provedenih u zatvoru zbog teškog zlostavljanja kćeri Rose Gold, izađe na slobodu, ispred zatvora ju dočekuje upravo kći. Ista ona kći koja ju je tamo i smjestila svjedočeći protiv nje, ostatku svijeta otkrivajući horor koji je proživljavala svih godina djetinjstva i rane mladosti. Naime, otkad je Rose Gold kao tek rođenoj bebi samodijagnosticirala apneju u snu, Patty je činila sve kako bi “zaštitila” svoje dijete, čak i ako je to značilo izmišljanje dijagnoza vlastitoj kćeri koje je za posljedicu imalo nebrojene posjete bolnicama, hranjenje na cjevčicu, uvjeravanje liječnika kako sa Rose Gold doista nešto nije u redu.
Zabavu i odlaske na ples sa vršnjacima zamijenila su invalidska kolica koja su joj zatočila tijelo i Patty koja joj je zarobila um. Jer, Rose Gold bila je preslaba i prebolesna za ijedan život, osim onog koji je uključivao njezinu majku. A ona je znala što je dobro za Rose Gold. No, pritom je zaboravila kako je svih tih godina njezina kći učila od najbolje.
Izašavši iz zatvora, Patty Watts spremna je za početke i ista sredstva njihovih ostvarenja. Jer, što bi se imalo za oprostiti majci koja je samo bila – majka?
“Kao majka, željela sam samo jedno: da me dijete treba. Prvih nekoliko godina djetetova života, nitko mu nije važniji od majke, čak ni otac. Nužno je zadovoljiti taj biološki imperativ, i to ne jednom, nego ga treba zadovoljavati nebrojeno puta, u beskraj. A onda dijete napuni deset ili dvanaest ili osamnaest godina i odjednom mu više niste toliko presudno važni. Kako se uopće nositi s time? Mi majke za djecu dajemo baš sve, dok ona jednom ne zaključe da više ne žele to naše sve.”
(“Oporavak Rose Gold”, Stephanie Wrobel)
Manipulatorica i lažljivica skrivena iza maske požrtvovne majke već nakon nekoliko stranica uvjerljivo kupi antipatije čitatelja. No, začuđeno podizanje obrve dok pokušavamo shvatiti zašto Rose Gold nakon pet godina oprašta majci naizgled neoprostivo čak je pozivajući da živi s njom i njezinim novorođenim sinom, Pattynim unukom, postupno zamjenjuje sumnjičavo mrštenje i sve veći oblak zlokobnih slutnji koji nam se nadvija nad glavom. Jesmo li potcijenili Rose Gold?
“Oporavak Rose Gold” uvodi nas u mračni labirint tajni, osvete i ljubavi koja dolazi sa licem kakvo nismo zamišljali, otvarajući mnoga pitanja i, začudo, onemogućujući nam da se posve opredijelimo za bilo koju stranu. Pakao koji je proživjela ostavio je neizbrisive tragove na Rose Gold, mnogo dublje od onih fizičkih. I koliko god daleko sezala moć oprosta, do nekih tamnih dubina ipak nikada ne može doprijeti. Kako je Nietzsche jednom rekao: “Ako dovoljno dugo gledaš u ponor, ponor će ti uzvratiti pogled”. Stephanie Wrobel baca sjenu na naše suosjećanje sa Rose Gold postupno otkrivajući lice njezina ponora – zašto Rose Gold troši svu ušteđevinu kako bi kupila kuću u kojoj je njezina majka bila zlostavljana kao dijete? Zašto iznad majčina kreveta na stropu crta “dva velika, realistična” plava, vodenasta oka? Zašto se pokušava nametnuti u obitelj tek pronađenog oca upravo na način kojemu bi posljednjem trebala pribjegavati?
Mnogo je toga neobičnog i zloslutnog u “Oporavku Rose Gold”, no kada ogolimo manipulacije i laži, u samoj srži ostaje odnos majke i kćeri ne tako drugačiji od onog koji poznaje svatko od nas. Naime, Patty želi biti voljena i osjećati se potrebnom, dok Rose Gold snuje neovisnost od majke, istodobno priželjkujući majčinu ljubav i odobravanje. Ništa s čime se u određenoj mjeri i sami ne bismo mogli poistovjetiti. No, u slučaju Rose Gold, njezina je majka istodobno i bolest i lijek – svojim joj je lažima uništila djetinjstvo, pa je godinama kasnije rastrgana između želje za osvetom i očajničke potrebe za ljubavlju. Bez majčinih savjeta, kakvi god oni bili, osjeća se izgubljenom i nesigurnom.
Obiteljske veze najzamršenije su od svih koje stvaramo kroz život. Njihove su granice široke i fleksibilne toliko da ih katkad ne možemo jasno odrediti. A kada je u pitanju majčinska ljubav, Patty i Rose Gold Watts otišle su daleko iza tih granica.