Naziv djela: “Medvjed, lav ili vuk – Kako vam razumijevanje vlastitog tipa spavanja može promijeniti život”

Ime autora: Olivia Arezzolo

Naziv izvornika: “Bear, Lion or Wolf”

S engleskog prevela: Andrea Marić

Godina izdanja: 2022.

Nakladnik: Stilus knjiga, Zagreb

“Postajući najboljom verzijom sebe sama, nadahnut ćete druge da učine isto.”

(“Medvjed, lav ili vuk”, Olivia Arezzolo)

Kao neka čudna mješavina pijetla i sove kad je spavanje u pitanju (neke ću, naime, stvari odlično obaviti ranim jutrom, dok ću pak za druge zanosom nadahnuća zaploviti kad sav normalan svijet već odavno spava snom pravednika), samouvjereno sam krenula čitati knjigu priznate australske stručnjakinje za spavanje Olivie Arezzolo “Medvjed, lav ili vuk”, samo da bih otkrila da ipak nisam nikakva jutarnja ili noćna ptičica, već nešto mnogo negracioznije. Naime, prema psihološkom konceptu koji zastupa Arezzolo, postoje tri osnovna kronotipa spavača: vuk, medvjed i lav, pa, kad je o gracioznosti riječ, nije posebno izazovno pogoditi koji je od njih autorica ovih redaka. No da nije sve uvijek onako kako se čini, potvrđuju i vrlo zanimljivi, znanstveno utemeljeni savjeti prilagođeni svačijem tipu spavanja koje objašnjava Olivia Arezzolo, a ja ću vam učiniti medvjeđu uslugu i pokušati pojasniti zašto je jako važno doznati koja ste vi zvjerčica od spomenute tri.

Prvo bismo trebali razjasniti sam koncept kronotipa; prema Arezzolo, riječ je o klasifikacijskom sustavu – medvjed, vuk ili lav – koji se upotrebljava kako bi se lakše razumjeli ciklusi spavanja i produktivnosti. Svatko od nas, naime, ustaje i ide na počinak prema vlastitom ritmu; tako jedni ujutro ne mogu otvoriti oči bez pola litre kave, drugi su tijekom noći više budni nego što spavaju, treći pak rano liježu i rano ustaju i svi ih mrzimo, jer ujutro izgledaju svježe i poletno, za razliku od nekih od nas koji još pola dana hodaju s reljefom gumba s jastuka na obrazu i podočnjacima na kojima bi im pozavidjela i velika panda.
Sve se, međutim, tvrdi Olivia Arezzolo, događa s razlogom, pa kako bismo imali oružje za borbu protiv štetnih posljedica deprivacije sna, moramo znati kojem kronotipu pripadamo. Ukratko, lavovi vole rano zaspati i rano se probuditi; medvjedi vole ustati kasnije od lavova i najfunkcionalniji su oko tri poslijepodne, dok su vukovi najveći spavalice (ništa od medinog zimskog sna, čini se) – najkasnije liježu i najkasnije se bude, pa bismo mogli reći kako su dosadašnje noćne sove perje zamijenile dlakom, a kljun očnjacima (u slučaju da ih netko probudi prije reda).

Olivia Arezzolo u ovoj zanimljivoj knjizi nudi odgovarajuće testove koji će vam pomoći da odredite kojem kronotipu pripadate, pa vrlo iscrpno objašnjava na koji način promjena spavalačkih navika i razumijevanje vlastitog tipa spavanja mogu utjecati na život, počevši od važnosti prehrane (pravilnog unosa mikronutrijenata – vitamina i makronutrijenata – minerala; konzumacije tzv. supernamirnica poput banana, kivija ili lososa te ispijanja “pića za spavanje” kao što su kamilica, sok od višnje (jedna čaša može produljiti vrijeme spavanja za čak 85 minuta!) ili pak meda i mlijeka), preko idealnih rutina prije spavanja, tzv. kronoritmova prilagođenih svakom kronotipu, pa do izazova spavanja u 28 dana na koji Arezzolo poziva čitatelja nakon prethodno usvojenih strategija spavanja.

Polazna točka, važno je reći, svih lavova, medvjeda i vukova jest tzv. cirkadijalni ritam (“ples na glazbu vlastitog tijela”, kako ga Olivia Arezzolo naziva), naš 24-satni tjelesni sat koji je odgovoran za ciklus budnosti i spavanja; kad nije pravilno “naštiman”, trpi proizvodnja melatonina, “glavnog” hormona spavanja i san više nije onakav kakav bi trebao biti. A nitko ne voli mrzovoljne i nenaspavane lavove, medvjede i vukove.

Mnogo sam korisnih podataka doznala čitajući ovu knjigu, uključujući i onaj kako je roditelju u prosjeku potrebno oko šest godina da se potpuno “oporavi” od manjka sna nakupljenog tijekom prve godine života djeteta; da je mojoj malenkosti potrebno od 7 do 9 sati spavanja na noć (trenutno sam na šestici i blagim otiskom gumba na obrazu) te da je narašireniji kronotip među odraslima (od 20. do 65. godine) upravo medvjed što je, kako Arezzolo tvrdi, čak i društveno poželjno, jer ako smo donekle odmorni uvečer nakon posla, možemo sudjelovati u društvenim događanjima, poput odlaska na piće, šetnje i slično. Dakle, suprotno uvriježenom mišljenju, biti medvjedica mnogo je dinamičnije nego što bi se moglo učiniti (nećete mi zamjeriti ako malo usporim poslije ručka, treba izdržati do onog večernjeg druženja), no i svi lavovi i vukovi trebali bi osluhnuti svoj cirkadijalni ritam i uz ovo sjajno štivo poboljšati kvalitetu sna i, u konačnici, života.