Budi i danas svoj.
Svijet nas neprestano tjera da nekome pripadamo. Drugim ljudima; novcu koji zarađujemo i onom koji gubimo; stvarima koje bezglavo kupujemo, sve dok ne shvatimo da su one već odavno kupile nas.
Sili te svijet da izgubiš sebe. A upravo samog sebe najviše trebaš. Za život, za ljubav, za sreću.
Jer, od trenutka rođenja, kad bude presječena ta pupčana vrpca, sam si. Sve što radiš, sve za što živiš, zrcalo je tebe. Tvoje tuge nitko ne dijeli. Zabluda je to kojoj su te učili. Tvoje tuge su samo tvoje. Ne budu manje ako ih drugome povjeriš. I dalje će rasti u tebi kao plima, sve dok sam ne isplivaš i ponovo razviješ jedra.
Trebaš se i za ljubav. Ne pripadaš nikome niti on pripada tebi. Ne nosite se poput satova i ogrlica. Ljubav se ne svojata i ne posjeduje. Ljubav se uvažava, jer je jedinstvena. Svoja. Baš kao i ti.
Ne zaboravi to niti danas.
Niti sutra.
I prije nego sam u nasljedstvo predaš ovaj posuđeni život, budi svoj!