Nebo je
Noćas
Postalo more.

Do postelje moje
Propela se 
Beskrajna
Tamna voda. 
U njoj vali
Šume
Poznatim mi
Glasom.

Zvijezde svijetle
Kao planktoni
Rasipajuć’ se
Svuda
Poput kose.
I dok
Ronim kroz
Mrak
Tih nebeskih
Dubina
Sanjam kako
Dodiruješ mi
Lice, usne i

Noge bose.

Odjednom, 
Tvoj smijeh. 
Prođe kroz
Mene
Kao topla
Morska struja.

Na zvjezdanom dnu
Još smo
Nas dvoje.

A gore na
Pučini
Sprema se
Oluja.