Nebo je
Noćas
Postalo more.
Do postelje moje
Propela se
Beskrajna
Tamna voda.
U njoj vali
Šume
Poznatim mi
Glasom.
Zvijezde svijetle
Kao planktoni
Rasipajuć’ se
Svuda
Poput kose.
I dok
Ronim kroz
Mrak
Tih nebeskih
Dubina
Sanjam kako
Dodiruješ mi
Lice, usne i
Noge bose.
Odjednom,
Tvoj smijeh.
Prođe kroz
Mene
Kao topla
Morska struja.
Na zvjezdanom dnu
Još smo
Nas dvoje.
A gore na
Pučini
Sprema se
Oluja.