Kad kiša opere
Pločnike
I maske
Nije li dan jasniji?
I kad osmijeh
Proviri iza oblaka
Znaš da nisi
Uzalud čekao
Da oluja prođe.
Uhvati dugu
Što ti pruža ruke
Sa visina
Pa je zagrli
Najjače što znaš.
Prepoznat će netko
Tvoj sjaj
U sivilu.
Netko stran
A opet tako
Tvoj.
Jer ne bježe duge
Pred našim
Koracima.
Mi smo ti
Koji prebrzo trčimo.
Pa prođemo
Pored njih
Ne znajući
Da smo ih sreli.