Naziv djela: “Postavite granice, pronađite mir — vodič za pronalaženje sebe”
Ime autora: Nedra Glover Tawwab
Naziv izvornika: “Set Boundaries, Find Peace”
S engleskog prevela: Željka Gmaz
Godina izdanja: 2022.
Nakladnik: Mozaik knjiga
Moj mi je otac znao govoriti kako onaj koji tvrdi kako svakog voli jednako, obično ne voli sebe. Dugo mi je trebalo, čitava adolescencija zapravo, da u potpunosti shvatim što mi je time želio poručiti. Strahovi od neprihvaćanja okoline, potreba za ugađanjem drugome protivno vlastitoj volji i željama, svjesno zanemarivanje osobnih potreba radi zadovoljenja tuđih — sve je to, kako se s vremenom ispostavilo, bilo skriveno u očevom savjetu. Govorio mi je o granicama, a da nije spomenuo granice, i ja sam se s istima nebrojeno puta borila, a da toga nisam bila svjesna.
Naime, postavljanje i održavanje granica dug je i mukotrpan proces koji u mnogo slučajeva ne rađa plodom kojem smo se nadali. Nije, naime, dovoljno satima i danima mantrati ispred zrcala kako vrijedimo više, kako zaslužujemo više, kako možemo više. Nije dovoljno iščitati nekoliko knjiga iz područja self-help literature i očekivati da odmah stubokom promijenimo životne navike. Ako na kućnu mačku nacrtamo pruge, neće se ujutro probuditi kao tigar. Potrebno je djelovati, mijenjati stvari iznutra, i najvažnije, prestati si postavljati nerealne ciljeve (u jednome danu naučiti kako svakome bez uvijanja reći što nas kod njih smeta zvuči sjajno, no mnogo je izglednije da ćemo i dalje satima sjediti sa telefonskom slušalicom sraslom uz uho, jer nam je neugodno inicirati završetak razgovora s brbljavom bliskom prijateljicom).
Upravo sam zbog ovih nerealnih ciljeva ostala zaokupljena “vodičem za pronalaženje sebe”, pod nazivom “Postavite granice, pronađite mir” licencirane američke terapeutkinje i stručnjakinje za međuljudske odnose Nedre Glover Tawwab čiji knjiški uradak, doduše, pripada literaturi namijenjenoj samopomoći, no u svojem narativu nema ono pametovanje i doziranje u čiju zamku upadnu mnoge knjige slične tematike; ono zbog kojeg se na kraju ti osjećaš kao potpuni nesposobnjaković, jer je, eto, autoru sve to super jednostavno, pa zašto onda nije i tebi.
Nedra Glover Tawwab savjetuje na ponešto drukčiji način. Iako se u svom izlaganju neosporno i neskriveno držeći pozicije terapeuta, svoje savjete i opservacije izlaže pregledno i razumljivo, gotovo poput kakvog popisa za kupovinu (oprostite mi ovu pomalo banalnu prispodobu, no navela sam ju u posve pozitivnom smislu, onom koji se odnosi na pristupačnost svakome, bez obzira na naobrazbu, volju i motivaciju), te pokriva sve ono važno i ključno što ljudi nerijetko previđaju kada u vlastitim odnosima nastoje postaviti određene granice.
Na kraj svakog obrađenog poglavlja vrlo promišljeno postavljajući vježbe s odgovarajućim pitanjima (s testom samoprocjene na samom kraju knjige), Tawwab podsjeća na nužnost poštovanja vlastitih granica kako bismo isto mogli činiti i za tuđe, otkriva koliko snažan utjecaj imaju određena traumatična iskustva na našu sposobnost postavljanja granica, govori o granicama na poslu, u prijateljstvu, vezama, ali i otvara vrlo zanimljive teme poput one u kojoj su granice vezane uz blagdane (eto zgodnih sugestija ako božićna gungula u vašem domu nalikuje onoj Chevyja Chasea u Najluđem Božiću).
Ovaj je vodič kompaktan i koristan test spremnosti, pripravnosti da budemo dovoljno odvažni i krenemo na put na kojem ćemo učiti postavljati i održavati granice koje će spriječiti da nas zahvati “sindrom slavljeničke torte” — onaj u kojemu svatko od uzvanika dobija svoj komad kolača, čak i repete, jer je nepristojno odbiti zatraženo, a mi, kao slavljenici, u nastojanju da se pokažemo dobrim domaćinima, sebe stavljamo na posljednje mjesto i na kraju ostajemo praznih ruku, samo zato što nismo na vrijeme osvijestili kako naše granice nisu tu da se sviđaju drugima, već da budu jamac kvalitetnog suživota.