Naziv djela: “Bog onoga ljeta”

Ime autora: Ralf Rothmann

Naziv izvornika: “Der Gott jenes Sommers”

S njemačkog prevela: Patricija Horvat

Godina izdanja: 2021.

Nakladnik: Fraktura

“Uživajte u ovom ratu, djeco; mir će biti stravičan!”

(“Bog onoga ljeta”, Ralf Rothmann)

Dok su se u proljeće 1945. brojali posljednji dani Drugog svjetskog rata, a saveznički bombarderi uništavali ono što je preostalo od Kiela, sjedišta njemačke savezne pokrajine Schleswig-Holstein, dvanaestogodišnja Luisa Norff s majkom i starijom sestrom Sibylle “Billie” pred sve većom sjenom njemačke kapitulacije sa kielskih dokova bježi na majur supruga najstarije sestre Gudrun, istaknutog nacističkog časnika Vinzenta Landesa, “pomoćnika gaulajtera i izaslanika RNST-a” (drugi najviši paravojni čin, odnosno staleška organizacija Trećeg Reicha za upravljanje poljoprivrednom djelatnošću i agrarnom politikom, op.a.). Naizgled pošteđeno razaranja, s tek povremenom zračnom uzbunom, imanje Gut Bovenau u blizini Rendsburga čini se relativno sigurnim mjestom za odrastanje djevojčice na pragu tinejdžerskih godina; usred agonije Drugog svjetskog rata ono je mikrokozmos dekadentnih nacističkih zabava u otetim židovskim vilama, onih na kojima SS-ovci halapljivo, gotovo groteskno srču kamenice i bezočno snube djevojčice; onih kojima se želi pokazati najveći sjaj reichovske moći prije nego što je progutaju plamenovi. “Miris bujona i pečene peradi” širi se iz gazdinskih stanova; kerubini, ptice i božica Demetra “koja po plavom nebu istresa rog obilja prepun voća” blistaju sa stropnih fresaka, no ispod sjaja, tama izvire sve brže i snažnije. Prolazi majurom ostavljajući jasne toponime: sve veći broj izbjeglica koje pristižu na imanje, perike od ljudske kose koje izrađuje vlasuljarka, majka Luisinog školskog prijatelja, samostan pretvoren u lazaret za časnike u kojem je miris tamjana zamijenjen trpkim smradom kloroforma i krvavih zavoja, a prisilno sekulariziranim karmelićankama zapovijeđeno da “zazidaju križ na stepenastom zabatu”. Luisa Norff, skrivena iza knjiga kojima pokušava shvatiti svijet i istodobno se zaštititi od njega, promatra preobrazbu života kakvog je nekoć poznavala, a autor Ralf Rothmann, prepuštajući pripovijedanje dvanaestogodišnjoj djevojčici, vodi nas u samo srce rata bez da se ikada približi prvoj crti bojišta.

Naime, iako dijete, Luisa brzo shvaća svu okrutnost odrastanja u sjeni rata; njezina zapažanja Rothmann suptilno, a opet iznimno snažno i potresno “skriva” u naizgled nedužnim rečenicama. Tako je, primjerice, sudbina oca njezina prijatelja Olea sažeta u tek nekoliko dječjih riječi – “(otac) je dobio puno odlikovanja i priznanja, čak i željezni križ druge klase… Njegov satnik nam ga je poslao u Kluvensiek, s telegramom. Poslao je i orden i druge oznake, zvijezde. Mama je plakala od sreće. Na fronti će se samo zaprljat, zar ne?”, dok je slutnja sudbine Luisine starije sestre gotovo filigranski utkana u nekoliko uvojaka crvene kose na netom izrađenoj vlasulji; u otpuhnutom paperju i mrtvoj mušici s razdjeljka Luisa prepoznaje miris zbog kojeg joj “brada počinje podrhtavati i sunčevo svjetlo razlije joj se u očima”. Mnogo je takvih trenutaka u “Bogu onoga ljeta”. Njihovi izmiješani fragmenti tvore kaleidoskop stradanja, nade, gubitka i promjena, a Luisa ih skuplja putem, sa svakim nas bockajući u srce, pokazujući koliko tama može izgledati golemom kada je jedini lučonoša tek dvanaestogodišnja djevojčica. Isto to svjetlo, međutim, pronalazi put do Boga u svakome od nas; toplo i dirljivo podsjećajući kako ljudske sudbine, kojoj god strani u ratu pripadale, dijele jednaku tragičnost, jednaku uzaludnost žrtve, jednaku ukaljanost djetinjstva i mladosti.

“Svemir nema težinu, govorio je gospodin Thamling ponekad, kad bi nekom kakav teret bio pretežak; ona sad shvati tu rečenicu.”

(“Bog onoga ljeta”, Ralf Rothmann)

U tek napunjenoj trinaestoj godini Luisa starmalo utvrđuje kako je već sve doživjela. I doista, u Rothmannovom romanu nitko ne ostaje pošteđen od nečovječnosti i okrutnosti – niti, primjerice, golobradi engleski pilot koji pada u njemačke ruke niti sama Luisa. U njezinom se slučaju, međutim, ne događa ono čega se najviše bojala – ruska silovanja i pustošenja, već joj se nasilje prikrada iz najbližeg obiteljskog kruga. “Bogu onoga ljeta” ništa ne promiče – ni nježnost dječjih godina ogrubjela od apokalipse u kojoj im je određeno odrastati ni besmisao rata koji ne uzima samo žrtve na bojnom polju, već ih postupno gasi u tišinama kuća, soba, sjenika.

“…njezina je oca obavijala vlastita, krajnje ozbiljna tišina. Pod njezinom težinom tmina oko Luise kao da se dvostruko zgusnula i ona jasno osjeti da je to istinsko značenje, tajno srce riječi smrt.”

(“Bog onoga ljeta”, Ralf Rothmann)

“Bog onoga ljeta” roman je posebne težine. Ralf Rothmann, naime, ne pripovijeda o ratu onako kako bismo očekivali od jednog romana takve tematike – tu nema boja, nema pucnjeva, nema vatre. No, topovlje se ipak jasno čuje, krv u lazaretu nekadašnjeg samostana i ranjenici koji zapomažu, osmuđeni od baruta, gnojnih batrljaka i daha koji zapinje u grlu te nijeme vlasulje u kojima su se zaplele izblijedjele ukosnice s bubamarama, vrište nam riječ “rat” ravno u uho. Svom je romanu Rothmann dodao još jedan neobičan detalj. Poglavlja Luisine priče ispresijecana su naime, kraćim dijelovima pripovijesti fiktivnog kroničara Bredelina von Merxheima koji arhaičnim jezikom priča o okrutnostima Tridesetogodišnjeg rata koji je gotovo cijelu srednju Europu u sedamnaestom stoljeću doveo na rub propasti. Usred beznađa i stradanja i Merxheim traga za svojom luči, zvijezdom vodiljom iz bezumlja rata te odlučuje sagraditi crkvu kao simbol nade; spomenik Boga kao svjedoka ljudskih pokušaja pronalaženja smisla i utjehe. U svakom mraku postoji svjetlo, a u svakom svjetlu uvijek je Bog. Njegov lik ima lice nade, razuma i ljubavi, jedine koja nosi pečat besmrtnosti.

“Slobodno, u središtu, pod nebeskijem svodom sjedimo i makar Bog ovoga ljeta blizinu našu prezreo, ta može li se više udaljiti od misli Njemu upućene? Zar ne pokušasmo sve što u čovjekovoj je moći?”

(“Bog onoga ljeta”, Ralf Rothmann)