Naziv djela: “Imao sam crnog psa, njegovo je ime depresija”

Napisao i ilustrirao: Matthew Johnstone

Naziv izvornika: “I Had a Black Dog: His Name Was Depression”

S engleskog prevela: Nataša Ozmec

Godina izdanja: 2022.

Nakladnik: Planetopija, Zagreb

Samo prolaziš kroz teško razdoblje”, “prirodno je biti tužan, proći će”, “svi se ponekad osjećamo bezvoljno”. Koliko puta smo izgovorili ove rečenice, gotovo univerzalnu mantru suosjećanja i utjehe osobi utonuloj u loše raspoloženje, sjetu, letargiju? Katkad su iste uistinu prikladne, no katkad su tek čaša vode koju izlijevamo na strašni požar, onaj koji je već progutao većinu šuma i kuća ostavivši dugo, nepregledno zgarište. Taj spaljeni krajolik više ne skriva tek prolaznu tugu, “normalnu depresiju” s kojom se svatko od nas susretne mnogo puta u životu; on je utočište depresiji s velikim “D”, jačoj i razornijoj, onoj koja može trajati godinama i koja je (mnogo puta nažalost prekasno) prepoznata kao ozbiljan poremećaj, prema stajalištu Svjetske zdravstvene organizacije i najteži na svijetu, jer “nadilazi čak i srčana oboljenja te ima daleko teže ekonomske posljedice.”

Kroz stoljeća, ljudi su pokušavali živjeti s depresijom, pronaći odgovarajuće načine borbe s tamnom sjenom koja se nadvijala nad njihovim životima, utegom koji ih je kočio i sprječavao u normalnom funkcioniranju, odgovaranju na životne izazove, suočavanju s problemima. U nedostatku prikladnijeg načina, služili su se simbolikom i različitim metaforama kako bi što bolje opisali svoje osjećaje i poteškoće uzrokovane stanjem u kojem su se nalazili, pa je tako još 65.g.pr.Kr., rimski pjesnik Horacije pisao o depresiji kao o crnom psu – zamišljajući njezinim simbolom upravo tu životinju koja osobu slijedi u stopu, vjerojatno uporište pronalazeći u vjerovanju o psima kao glasnicima smrti i čuvarima zagrobnog života te crnoj boji kao potpunoj odsutnosti svjetla i kolorita. O crnom psu kao metafori za depresiju stoljećima je poslije govorio pisac Samuel Johnson, ali i veliki Winston Churchill, dok je 2011. u Ujedinjenom Kraljevstvu započela i tzv. Black Dog Campaign kako bi se podigla svijest o problemu depresije.

Pisac, ugledni fotograf i umjetnik Matthew Johnstone ilustriranom je knjižicom “Imao sam Crnog Psa, njegovo je ime depresija” dao važan obol osvješćivanju ove globalne prijetnje mentalnom i fizičkom zdravlju čovjeka. Učinio je to na poseban način, i sam se služeći metaforom Crnog Psa, no bez one zlokobne primjese kakva ga je pratila kroz stoljeća. Da ne bude zabune, Johnstone ovakvim pristupom niti u jednom trenutku nije trivijalizirao jedno ozbiljno medicinsko stanje niti pokušao umanjiti njegov značaj i posljedice. Naprotiv, svojim je ilustracijama na malo stranica i s malo riječi uspio reći toliko mnogo. Snažno je i vješto, s mnogo pažnje i suosjećanja sažeo sve ono važno i teško povezano s depresijom; njegov Crni Pas nije prikazan zastrašujuće, predstavljen je gotovo blago, no vrlo uporno i tvrdoglavo, baš kakva depresija i jest. Predstavljen je tako da shvatimo njegovu poruku, vizualiziramo sve ono što svakodnevno prolaze osobe oboljele od depresije i pokušamo razumjeti kako nije riječ o tek prolaznoj tuzi, već o stanju u kojem je nerijetko gotovo nemoguće pronaći razlog za početak novog dana, ustajanje iz kreveta, razgovor s ljudima. Depresija osobi oduzima smisao. Oduzimanje smisla ruši noseći zid ljudske cjelovitosti i dopušta depresiji da upotrijebi jedno od svojih najjačih oružja – osjećaj samoće u vlastitoj bolesti i strah progovaranja o njoj.

“Najviše sam se bojao da će me otkriti. Zabrinjavala me pomisao da će me ljudi osuđivati.

(“Imao sam Crnog Psa, njegovo je ime depresija”, Matthew Johnstone)

Biti svjestan da nije sam i stigmatiziran, najučinkovitije je sredstvo obrane od depresije. Matthew Johnstone u svojoj je knjizi, uz ostale važne stvari, pokazao kako je na svijetu mnogo ljudi koje prati Crni Pas, pokušao nas uvjeriti da je depresija nešto što osoba ima, ne ono što je određuje. Užgao je svjetlost na kraju tunela i otkrio kako je postupnim otvaranjem drugima i donošenjem važnih životnih odluka depresiju moguće priznati i prihvatiti, zatim pripitomiti te na kraju upravljati njome, umjesto da ona upravlja nama. Jer, baš kao i sa psima koji se ozvijere ako ih predugo držimo zatočenima, i depresija preraste onoga tko ju poriče i skriva te ga na kraju posve preuzme.

“Puno je bolje Psa pustiti van nego ga držati zatvorenog.”

(“Imao sam Crnog Psa, njegovo je ime depresija”, Matthew Johnstone)

Slavni Sigmund Freud jednom je rekao kako potisnuti osjećaji ne umiru, već samo šute i nastavljaju utjecati na naš život, ali iznutra. Matthew Johnstone na jedinstven nas način podsjeća koliko je važno prihvatiti i izboriti se s onim što je u jednom životnom trenutku odlučilo biti dio nas kako bi jedina sjena koja nas prati bila ona sunčeva.