Naziv djela: “Terra Alta”
Ime autora: Javier Cercas
Naziv izvornika: “Terra Alta”
Sa španjolskog prevela: Silvana Roglić
Godina izdanja: 2021.
Nakladnik: Fraktura
“… ovo je negostoljubiva zemlja, veoma siromašna. Oduvijek je tako. Usputna zemlja u kojoj ostaju samo oni koji nemaju izbora, oni koji nemaju kamo otići. Zemlja luzera. Ovaj okrug nitko ne voli, to je činjenica, a dokaz je taj da as se sjete samo kad, po vatrenoj stihiji poput biblijske kazne, po apokalipsi koja je poubijala mladiće iz polovice svijeta. Naravno, mi smo u njoj bili deveta rupa na svirali, ali nakon nje ova zemlja je ostala ugar, znatno crnja nego što je bila prije toga, mjesto gdje biste i nakon osamdeset godina u brdima još uvijek mogli naći mitraljeze, ali nećete ih naći baš previše jer smo ih godinama skupljali i prodavali da ne umremo od gladi. To je Terra Alta.”
(“Terra Alta”, Javier Cercas)
Javier Cercas, jedan od najcjenjenijih suvremenih španjolskih pisaca, detektivskim bi romanom “Terra Alta” u određenoj mjeri mogao zbuniti neke čitatelje svojih ranijih djela, poput “Salaminskih vojnika” ili pak “Anatomije jedne pobune“. Naime, izborom spomenutog, ipak komercijalnijeg žanra i obraćanjem široj publici, Cercas mu je pristupio na ponešto drukčiji, na trenutke pomalo stereotipan i plošan način, no srećom, njegova mu neprikosnovena spisateljska vještina nije dopustila preduboko poniranje u pogreške. Kada bismo radnju “Terra Alte” smjestili u svojevrsni geometrijski sustav mogli bismo reći kako u njemu postoje dvije glavne linije – ona istrage jezivog zločina u kojem su mirno mjesto u unutrašnjosti Tarragone potresla mučna ubojstva vlasnika najveće tvrtke na tom području te druga koja se odnosi na karakterizaciju glavnog lika, policajca Melchora Marína, sina prostitutke i bivšeg vojnika narkokartela koji je dug društvu platio zatvorskom kaznom i iskupljenjem kroz školovanje za policajca. Obje se, različitim brzinama doduše, i ne uvijek glatko, kreću prema svojoj točki sjecišta, gdje otkrivaju počinitelja u svojevrsnom maniru “boga iz stroja” grčkih tragedija. Unatoč određenim manjkavostima i povremenoj predvidivosti, Cercasu ipak polazi za rukom držati pažnju čitatelja, vjerojatno mnogo bolje nego što bi to uspjelo nekom manje vještom piscu.
Naime, Javier Cercas nije napisao tipični detektivski roman. Jer, iako je razrješenje ubojstva bračnog para Adell, vlasnika tvrtke Gráficas Adell, koji su zajedno sa sluškinjom iz Rumunjske brutalno mučeni i ubijeni u svom domu, važno, bit samog narativa nije samo u tome. Kao što se uvijek iznova spominje u romanu, riječ je i o vječnom pitanju pravde i nepravde, poput onog iz “Jadnika” Víctora Hugoa, knjige u kojoj se Melchor Marín tako duboko prepoznaje, posebno u liku Javerta, policajca čija je jedina svrha uhićenje Jeana Valjeana.
A pravda je upravo ono što treba biti zadovoljeno pri otkrivanju tko je zvjerski ubio bračni par Adell, naročito Francisca Adella, za kojeg se tijekom istrage, pomalo očekivano, ispostavlja kako, kao suvereni vladar poslovnog carstva, nije imao previše prijatelja. Kako i sam autor u romanu utvrđuje progovarajući glasom direktora Gráficas Adella, Josepa Graua, “moć nekoga čovjeka mjeri se količinom njegovih neprijatelja.” Dakle, svatko je i nitko osumnjičen za ubojstvo; svatko je i nitko mogao imati motiv bračnom paru Adell izvaditi utrobu, oči i isjeći uši, prije nego što im je udijelio milost smrti. Upravo ovaj masakr, koji Javier Cercas opisuje prilično brutalno i sirovo, pobuđuje radoznalost čitatelja i uvlači ga u narativ istrage zločina, koji pak napreduje između nekih digresija koje proširuju roman i udaljavaju ga od linearnosti.
Melchor Marín bit će dio istraživačkog tima u Terra Alti u kojoj se ništa nije dogodilo “još od bitke na Ebru”. Sve do mučenja i ubojstva bračnog para Adell. Jer u svakom ljudskom bivanju postoje bonace i oluje, postoji ono prije i poslije. U slučaju Terre Alte, to je građanski rat i bitka na Ebru i, možda, ubojstvo Adellovih. U slučaju bivšeg osuđenika Melchora Marína, to je vrijeme provedeno u zatvoru, neriješeno ubojstvo njegove majke zbog kojeg je i postao policajac te čitanje knjige koja ga je zauvijek promijenila, “Jadnika” Víctora Huga. Upravo je gorenavedeno splet digresija koje su razlog zašto je detektivski roman nazvan po regiji u kojoj se ubojstvo dogodilo i zašto čitanjem dobivamo osjećaj kako policijski zaplet pokriva tek nešto više od polovice knjige. Terra Alta je, naime, glavna junakinja spasenja i usuda njezinih stanovnika. Zaustavljena u vremenu, okružena sumnjivim prošlostima, poslovnim spletkama, nesretnim životima i zaboravom, Terra Alta jedina je zemlja na uzvisini koja propada u provaliju bolne suvremene španjolske i katalonske stvarnosti. Ona je breme i nasljedstvo ljudi poput Melchora Marína, a u njoj obitava mnogo više jadnih, zaboravljenih i ispijenih mržnjom nego u Hugoovoj knjizi.
Javier Cercas možda je promijenio žanr, no ljudske je slabosti i dvojbe ponio sa sobom u “Terru Altu“.
“Pola knjige piše pisac, a drugu polovicu pišeš ti.”
(“Terra Alta”, Javier Cercas)