Naziv djela: “Walden ili život u šumi”

Ime autora: Henry David Thoreau

Naziv izvornika: “Walden or Life in the Woods”

S engleskog prevela: Suzana Szabo

Godina izdanja: 2019.

Nakladnik: Planetopija

“No, prijeđimo hitro na moj pokus. Koncem ožujka 1845.godine, posudio sam sjekiru i spustio se do šume u blizini jezera Walden, najbliže mjestu na kojem sam namjeravao podići svoju kuću te sam počeo sjeći visoke, strijelaste, još mlade bijele borove za drvenu građu.”

Na Dan američke nezavisnosti, četvrtoga srpnja 1845., Henry David Thoreau uselio je u kuću u šumi, u blizini jezera Walden. Kuću (i većinu pokućstva), tri metra široku te četiri i pol metra dugačku, sagradio je posve sam s tek sporadičnom pomoći nekolicine poznanika (među kojima su bili i slavni transcendentalisti Ralph Waldo Emerson – na čijoj je zemlji Thoreau i sagradio kuću te Amos Bronson Alcott) te se sljedeće dvije godine, dva mjeseca i dva dana svojevoljno obvezao na život u potpunoj samodostatnosti. 

Iako točan razlog njegova odlaska u izolaciju nikada nije potpuno razjašnjen, opće je prihvaćeno mišljenje kako je Thoreau želio provesti svojevrsni eksperiment – može li čovjek živjeti lišen “luksuza i brojnih takozvanih životnih udobnosti” koje, kako sam utvrđuje, “ne samo da nisu neophodne, nego su i stvarne prepreke napretku čovječanstva” .

Thoreau je, kao filozof prirode, osvijestio činjenicu kako ključ razumijevanja i svrhe našeg zemaljskog života leži upravo u shvaćanju te prirode čiji smo neraskidivi dio i kojoj se, u konačnici, na kraju svog životnog puta vraćamo. 

Sve ono između – stvari i djelovanja potrebna da bismo taj naš zemaljski život ispunili i oplemenili – mora, prema Thoreauovoj filozofiji, biti u skladu s prirodom – samo nužno i temeljno, nikako luksuzno i megalomansko. Jer, prevelika htijenja opterećuju i zakrivaju pravu svrhu našeg bitka (sam je Henry David Thoreau živio asketski, ne konzumirajući meso, alkohol, duhan; lišavajući se senzualnosti i glazbe).

“Možda nam uopće ne treba novo odijelo, koliko god ono staro bilo iznošeno ili prljavo, sve dok nas naši postupci, pothvati ili putovanja ne potaknu da se u starom odijelu osjećamo kao novi ljudi.” 

S ciljem osiguranja dostatne egzistencije, Thoreau je uz kuću, na dva i pol jutra zemlje, zasadio uglavnom grah te krumpir, kukuruz, grašak i repu na manjem dijelu, a dodatne prihode stjecao je i “mjerništvom, tesarstvom i nadničarenjem svake vrste po selu – jer poznajem zanata koliko imam prstiju”.

Naglašavajući važnost skromnosti i krajnju nepotrebnost suvišnih izdataka, Thoreau osvješćuje dostatnost zadovoljenja temeljnih ljudskih potreba ističući vrijednost rada kao jednog od važnih čimbenika čovjekove opstojnosti, u mnogim se trenutcima strogo obraćajući čitatelju, a sve kako bi ga čim uspješnije osvijestio i naveo na pravi put.

“Nitko nije toliko siromašan da mora sjediti na bundevi. To je nesnalažljivost.” 

Thoreauov izolirani život, kao i promišljanja o stalnoj ljudskoj potrebi za materijalnim koja su ga zaokupljala tijekom boravka kod jezera Walden, sedam godina kasnije pretvorit će se u Thoreauovo najznačajnije djelo – knjigu osamnaest eseja nazvanu jednostavno “Walden” (1854.), a podnaslovljenu kao “Život u šumi”. 

Nisam mnogo toga znala o Thoreau, a još manje o transcendentalizmu prije nego li sam imala prilike pročitati “Walden”. Štoviše, na prvi sam susret s kratkim sadržajem “Waldena” pomislila kako je Thoreauova odluka bila hir kakvog osobenjaka, sljedbenika još jedne od ideologija koje uglavnom služe prilagođavanju stvarnosti sebi umjesto obrnuto. No, Thoreau nikako nije bio nepromišljen čovjek koji bi bezbrižno sjedio na proplanku i živio od zraka i ljubavi, dok je transcendentalizam u svojoj biti složena riječ za zapravo vrlo jednostavnu ideju. Naime, transcendentalisti su zastupali filozofiju kako svi posjedujemo znanje o samima sebi i svijetu oko nas koje prodire dalje od onog što možemo vidjeti, čuti, okusiti ili osjećati. Znanje dolazi kroz intuiciju i maštu, ne putem osjetila,  a individualizam i oslanjanje na samog sebe je imperativ. 

Thoreaua, kao transcendentalista, nije zanimalo spoznavanje predmeta, već način njihova spoznavanja, način iznalaženja rješenja za borbu protiv materijalizma vremena u kojem je živio.

“Walden – život u šumi” jedinstven je, danas kultni, manifest jednog društvenog pokreta, jedne ideje i čovjeka koji ju je odlučio živjeti. Slavio je život uma i duhovno ispunjenje, a njegov poziv na buđenje jednako glasno odjekuje i danas.