Naziv djela: “Živo”
Ime autora: Anna Starobinets
Naziv izvornika: ” Живущий”
S ruskog prevela: Milena Benini
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Hangar 7
“Oduvijek sam htio biti kao svi ostali. Ali napravili su od mene boga. Napravili su od mene vraga. Napravili su od mene vinsku mušicu za eksperimentiranje. Napravili su me jako opasnim. Čak nisu ni znali što rade.
Stjerali su me u kut. Ostavili su me posve samog.”
(“Živo”, Anna Starobinets)
Za rusku spisateljicu Annu Starobinets Veliko sažimanje nije ostalo tek puka spekulacija. Svemir se, zbog količine tamne tvari i tamne energije, sažeo do točke singulariteta postavši mjestom enormnih temperatura i zračenja, a Big Crunch koji je bio neumitna posljedica ovog “kompaktnog pakla” začeo je novi život. Točnije, novi svemir u koji nas je odvela Starobinets, a u kojem je čitavo čovječanstvo jedinstven organizam nazvan ŽIVO. Smrt ne postoji, svedena je tek na kratku stanku, na pet sekundi tame, a ova naizgled primamljiva utopija svoje postojanje duguje neprekinutim reinkarnacijama. Jedini “balast” koji ljudi kao čestice Živog nose, jest inkod sa podatcima o svim prethodnim inkarnacijama. Pa dok oni, ćelije zajedničkog organizma, žive život spojeni na društvenu mrežu Soc, naizgled lišen negativnog naslijeđa svijeta kakvog smo nekoć poznavali, Anna Starobinets nas vješto podsjeća kako ispred sebe imamo sjajnu distopijsku fikciju, a opet svojevrsnu satiru postojećeg društva.
Naime, Starobinets je brojku živućih ljudi ograničila na tri milijarde, niti jedan više ili manje. Slučajno? Malo vjerojatno. Ipak je opstanak svijeta u pitanju. Naime, kako globalna ideologija čovječanstva nalaže, svaka se osoba ulaskom u dob od 65 godina mora odazvati postupku eliminacije trenutačne inkarnacije. “Odraditi” svojih pet sekundi tame potrebnih za ponovno rođenje u sljedećoj. A kad se ponovno rodi, opet je dio nečeg većeg, globalnog; umrežen je i stigmatiziran vlastitim inkodom koji otkriva tko je bio u prethodnim životima, prokazuje eventualne devijacije njegove osobnosti. Pa dok ljude kontrolira budno oko ideološki čistih agenata, iza krinke utopije krije se totalitarna distopija sa fatalnim manama.
“Sugovornica 3678: Pa u čemu je onda problem?
Časnik SPR-a: “Problem je što se inkod vašeg fetusa…inkod vašeg rođenog se uopće nigdje ne pojavljuje.
Sugovornica 3768: Ne razumijem. Kako to mislite?
Časnik SPR-a: Točno kako sam rekao. Njegov inkod nema parnjaka među kodovima spremljenim u bazi podataka. Zapravo, vaše buduće dijete uopće nema inkod.
…….
Prazno. Nula. Nema inpovijesti. Vaše rođeno nije imalo prethodnih života.”
(“Živo”, Anna Starobinets)
Naime, rodio se Zero. Dijete bez inkoda, bez prethodnih inkarnacija, bez mogućnosti da bude poznato i kontrolirano, devijacija je samo po sebi. On je tri milijarde i prvi, uteg koji će nepovratno narušiti ravnotežu vage na kojoj čovječanstvo balansira čuvajući se od propasti. On je vezan uz majku u društvu u kojem se odnosi između roditelja i djece smatraju zastranjenjima, on je spasitelj i reformator koji je prijetnja Živom…
“Živo” je savršen dokaz zašto Annu Starobinets mnogi uspoređuju sa nekim od najznačajnijih imena distopijske književnosti, počevši od Engleza Orwella i Huxleya, preko sunarodnjaka Yevgenya Zamyatina, pa sve do francuskog pisca Michela Houellebecqa. No, za razliku od velikog broja svojih suvremenika koji su uglavnom fokusirani na antiutopiju sa negativnim scenarijima, Anna Starobinets svoj je interes usmjerila ka globalnom. I to joj savršeno dobro ide.