Jutros mi je
Usred olovnih oblaka
Mahnulo plavo nebo.
Stidljivi mali
Dio plavetnila
Šapnuo je
Da je još
Tu.
Gledali smo se dugo
Bez riječi
Tješili se
U toj tišini
Između kiša.
Svjetlost uvijek dolazi
Da bi jače
Zasjala nakon
Tame.
Pa i kad pomislimo
Da se lomimo
Usred oluja
Njezine zrake
Nađu put
Kroz naše pukotine.
I tada znamo
Da živimo.
Još jači.
Sebi i drugima
U inat.